Kod pravih domaćina stoji na mestu, neguje se dok dogoreva (sklanja se vosak da se ne isprlja stolnjak).
Kad domaćin ne slavi od srca, nego zbog mode, zapali slavsku sveću i obično je gurne u stranu da mu ne smeta. Seti se tek kad sveća dogori, upali ukrasni večić i svima počne "nešto da se oseća". Tako ga slavska sveća opominje, ali on to ne razume.
Slavska sveća,pored svoje osnovne primene, ima jos jednu...priznatu...U zimskim nocima, kada su restrikcije ceste, u nedostatku druge sveće, kopristi se bas ta!
Milorad:Ljubo gde si zaturila onu slavsku sveću? Izvadi je javili na dnevniku sad, da neće biti struje od 8-10 sati noćas!
Ljubica:Ma šta ce nam sveća, tad možes i leći, a ja ću se već snaći!
Milorad:Ljubice ne skači mi po živcima nego je traži!!
Ljubica:Dobro, ne moraš baš toliko da se dereš. Jesam gluva, ali ja ponešto i čujem!
Milorad:Pa kad čujes što ne radiš ono što ti govorim?
Ljubica:Evo idem, eno je u špajizu, sad cu je izvadim...
Osoba koja ostaje najduže na slavi. Svi prolaze, on je konstantan. Dočeka da sveća dogori do stalka u kom je zabodena.