
Već ostarjeli ali i dalje uspješno eksploatisani fazon unošenja emocija u pjevanje.
Počelo je sa Marinom Perazić, preko Maraje Keri i Toni Brekston, pa do Rijane i Ekrema Jevrića.
...Prozor grli svjetlost plavkastog satena, ah, uuuuh, mmmm, jutro umiva tvoj vrat-ahmmmm....
...Eto šta znaaaaam, skenj, hhhhhm, ništa ne znaAa-uh-uh-Aaaaam, a đe da znaa-hmhm-M...
Siguran znak dobrog seksa.
Prosečan lokal vikendom...
Razgovor vode di-džej i vlasnik lokala.
Deru se jedan drugom na uvo, ali me mrzi da pišem velikim slovima.
- Mali, daj ako možeš, pusti neku malo glasniju muziku.
- E pa gazda ne može. Ako hoćeš bolji zvuk i jaču muziku, uloži malo u ozvučenje.
- Jaoj muko moja, samo troškovi i problemi.
- A što bi ti sad nešto glasnije, kada znam da ne voliš ovo što ja pustam?
- Ma baš mene briga za tvoju muziku. Nego zaglavila neka deca u WC-u, pa su se izgleda malo zaigrali. Stenju one klinke k'o da dušu ispuštaju. Pa sad nešto razmišljam, da l' mi je jeftinije da radim izolaciju na WC-u il' da kupim jače zvučnike.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.