Rame naslonjeno na štok ulaznih vrata,jedan prst do pola u neodvezanoj cipeli koja je u trenutku glavni uzročnik tvojih problema, i dok uz jedva čujan zvuk "mmm.." prkosiš zakonima gravitacije na drugoj nozi nekako uspijevaš da skineš istu pa se u tom trenutku nagradiš širokim osmijehom za uspiješno obavljen ovaj preteški poduhvat iako nisi ni svjestan da ti je pod hodnika nekako bliži licu..TRAS..pali se svjetlo i majka još jednom pokazuje da se psovalo,doooobrooo psovalo,i u njihovo vrijeme!