
Ono na šta su nas navikavali od malih nogu. Istina, uvek je na našu inicijativu, ništa ne sprečavaš, samo odlažeš.
Prvo se odlagao odlazak na spavanje dok se ne odgleda crtani, kasnije su se odlagali kontrolni i pismeni, iako smo znali da nas sledećeg časa čeka ista sudbina, sa istim epilogom. Onda počinje odlaganje izvodjenja psa u šetnju dok ne prodje utakmica, odlaganje plaćanja računa za koji dan, uzimanje robe na odloženo plaćanje..Odlaganje odlaska u vojsku, upoznavanja njenih roditelja, ovoga onoga..I sve se na kraju nekako da urediti i iskombinovati, što se mora uraditi - uradi se, dodju novi dani i na red druge stvari za plaćanje, rešavanje, obavljanje. Ali problem koji se stekne i ostane je mnogo, mnogo veći, i toliko je vremenom postao uobičajen, da ga retko ko ponekad i primeti:
Počeli smo da žiimo na odloženo. Autooptimizam u pokretačkoj snazi sugeriše da bolji dani moraju doći, rokovi imaju svoje krajeve, i kako god bude - ostaćemo živi, nemili period će proći i onda ćemo konačno dati sebi oduška, opustiti se i uživati u ljudima, prirodi, malim stvarima i svemu što je dostupno a zadovoljava nas i čini nas srećnim. I tako ljudi čekaju, čekaju:
- samo da dodje raspust
- samo da prodje septembarski rok
- samo da dodje prvi pa da stigne plata
- samo da izguram decu na njihov put pa da se razvedem od ovog bezumnika
- samo da otplatim jebeni kredit pa da malo živnemo finansijski
- samo da odem u penziju da se odmorim
- samo da otvore granice pa da putujem
- samo dase deca zaposle pa da dam sebi malo oduška, kupim nova kola
- samo da prodje ovaj prokleti rat
- samo da..............Pa će se život nastaviti, biće bolje, lakše, živeću jebote, ŽIVEĆU!
A izmaklo nam je to da se u stvari živi stalno, i danas, i sutra, i juče da se živelo. I kad je rat i kad je mir, kada se planira i kada se planovi ostvare, mimo velikih i malih ljubavi, kad smo mali, veliki, stari, na samrti..I tada smo živi.
Ne dozvolite da vam život prodje u čekanju, ukočenih udova i pogleda. Jer to što čekamo možda nikada neće doći, to nam niko ne može garantovati - u životu nema garancija.
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.
E ovo mi je baš trebalo. Sa velikim zadovoljstvom palac gore.
A zbog poslednja dva pasusa i omiljeno.
Svaka čast.
palac gore, ekstra defka
Život je ono što ti se dešava dok ti praviš planove za život. +