(toxic positivity)
Toksična pozitivnost je oblik društvenog ponašanja koje se sve češće pojavljuje prvenstveno u medijima, jer se tu može pratiti. Naučna istraživanja se po tom pitanju još intenzivnije ne bave iako ta fraza postaje sve popularnija. Osnovno je pitanje da li forsiranje pozitivističkog stava u životu može imati negativne konotacije. Mnogi psiholozi smatraju da pojedinac treba da se suoči sa svojim negativnim mislima i da se sam s njima izbori a ne da ih odbacuje čime će se steći utisak da one ne postoje. Psihički život osobe se sastoji od dvojnosti dobra i zla i na toj relaciji on postoji. Svako preterivanje na bilo koju stranu ukazuje na prirodnu neravnotežu.

Gornja definicija je moja i nije kopirana bilo odakle. Međutim razlog zašto sam je ovde postavio je u tome što ona ne važi samo u jednom slučaju. U seksu. Ako nema pozitivističkog stava onda od seksa nema ništa.

Osobno rješenje za kolektivne probleme. Oblik je prisilnog optimizma jer u sebi nosi krivnju. Nemaš se pravo žaliti jer tamo negdje je nekome gore nego tebi. “Nemoj biti negativan”; “Samo radi na sebi”; “Sve je u tvojoj glavi”.

Društvena nepravda se psihologizira iz javne u privatnu sferu prebacujući krivnju na osobnu razinu.
"Šuti, uvijek može biti gore”; "Bitno je da si zdrav”; "Sve je stvar stava”; “Privlačiš ono što misliš”.

Time se uskraćuje pravo na bijes, odnosno preciznije indignaciju - opravdanu ljutnju, razočaranje, osjećaj besmisla i slično. Vladajući su nedirnuti i prosvjedi postaju nepotrebni.