Kraj puta. Nisam siguran da li bi "put" ovdje trebalo nekako istaći, možda riječ napisati velikim slovom, nekako naznačiti da se radi o "onom" putu, životnom, gdje koliko god blaga za života skupili, preko rijeke još niko na konju prešao nije.
Nikako tužan kraj. Život je život, svako ga je iskoristio onako kako je mogao. Neko bi rekao da je svako imao svoj dio i smijeha i suza, a neko bi to preko sita i rešeta prebio, grdnoga svijeta, čaše meda i čaše žuči. Kako god. Došao je trenutak da se podvuče crta i vidi koliki je ceh.
"My only friend, the End"
ih, imam ja gomilu ozbiljnih ali mi je mrsko da pišem dugačko, nisam dovoljno rječit, ipak sam ja tehničko lice :)
Дубокоумно +