Izraz koji se obično koristi kada želimo da završimo neko nabrajanje.
Ivan: Eno gube Česi u hokeju, a to im nacionalni sport...
Marko: Jes' jbt. Jeb'o ih hokej da ih jeb'o... Niko to i ne prati osim nekoliko država...
Ivan: A realno. Evo, ko ga prati: Rusi, Kanađani, Amerikanci, Česi, Šveđani, Norvežani, Nijemci i tu ga veži...
Marko: Ma glupost...
Kraj puta. Nisam siguran da li bi "put" ovdje trebalo nekako istaći, možda riječ napisati velikim slovom, nekako naznačiti da se radi o "onom" putu, životnom, gdje koliko god blaga za života skupili, preko rijeke još niko na konju prešao nije.
Nikako tužan kraj. Život je život, svako ga je iskoristio onako kako je mogao. Neko bi rekao da je svako imao svoj dio i smijeha i suza, a neko bi to preko sita i rešeta prebio, grdnoga svijeta, čaše meda i čaše žuči. Kako god. Došao je trenutak da se podvuče crta i vidi koliki je ceh.
"My only friend, the End"
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.