Ulicne proslave sportskih uspeha
Dokaz da je licni uspeh u Srbiji toliko beznadezno tesko dostizan i redak, da ljudi moraju pribegavati identifikovanju sa sportskim uspesima, ne bi li se bar na trenutak osetili srecno, ispunjeno i uspesno.
Kada su prestali uspesi u kosarci, sportu koji se zaista voli i prati, prihvaceni su i uspesi u manje popularnim i dotad skoro nepoznatim sportovima (kad nema devojke, dobra je i baba), pa su tako na ulici slavljeni i (inace sjajni) plivaci i juniori, koji bi dotad jedva bili i primeceni. Vrhunac fenomena predstavlja slavlje PLASMANA na svetsko prvenstvo, sto je odjednom postao nevidjeni uspeh (a zapravo je potpuno normalno, nakon dolaska odlicnog Antica cak i ocekivano).
Vlast, naravno, bez razmisljanja placa vatromete i proslave, mnooogo jeftinije kostaju nego gladnima obezbediti hleba, a plus ne postoji opasnost da ih u masovnoj euforiji neko nedajboze priupita za neku od afera... ili nedajboze zatrazi pravdu za Brisa Tatona... ili uporedi presude Damiru Dokicu i Sinisi Vucinicu za isti prekrsaj...
ili...