Znaš, ja imam ćivot!

Hoćeš reći: "iguman si?" Mislim, šta reći? Bravo, decxko, bravo!

Omiljena floskula sveštenog lica visokog ranga, kada ga kolege sa nižih grana hijerarhijske ljestvice napadnu kako nije posvećen svom poslu i da bi trebalo da ponovo preispita svoj način djelovanja. Tvrdnjom da posjeduju ćivot, tu svetu relikviju, oni žele da naglase svoju titulu u crkvenoj hijerarhiji, misleći da su samim položajem predodređeni da budu ispravni. Jer, oni su izabrani od strane svetih, duhovnih ljudi, pa kako to onda mogu da budu nepravedni?

Kurac, sine! Odijelo ne čini čovjeka, niti ga mantija uzvišuje. Misliš da, ako si pustio bradu do koljena i ako imaš ključeve manastira, da si nepogrešiv? Misli ponovo. Nisi se rodio za taj ćivot i za taj krst oko vrata. Nisi oduvijek bio star i mudar. Nekada davno, i ti si bio mladi pastir koji je ganjao seljančice i gađao jajima prolaznike. Ali si se promijenio. Da li je moguće da si toliko ohol, toliko sulud, da misliš da se nisi mogao ponovo promijeniti, ovaj put na gore? Promisli dobro, mudri duhovniče. Promisli, pa se vrati na pravi put, ako misliš da si sa njega skrenuo. A ako ne, putuj igumane.