
Pitanje koje se čuje minimum jednom na bilo kojoj proveri znanja, naročito nakon nagalšavanja da je to zabranjeno.
Neki se pravdaju da je to zato što ne umeju da pišu hemijskom, neki ako bi kasnije mogli da varaju i preprave netačno u tačno, a neki kako ne bi morali da žvrljaju i budu neuredni, već prvo urade grfitnom olovkom pa onda "podebljaju" hemijskom.
primer opisuje klasičan događaj na nekoj proveri znanja, potpuno nebitno u kom životnom dobu bilo koga od učesnika radnje. Učestvuju trolično biće učiteljica/nastavnica/profesorka (u daljem tekstu UNP) i Pera, neodređeni random đak/učenik/student (ĐUS).
--
-UNP: Sklonite sve osim pribora za pisanje sa stola. Obavezno je koristiti se himijskom olovkom i sva dodatna pomagala su strogo zabranjena...blablabla kenjam još nešto što mi je u opisu posla... blablablablabla....
-Pera: (dižže ruku) A jel' može običnom? (kezi se)
-UNP: (smrknuto) NE!
.....
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.