
Pomisliš kada te iritntni ženski glas i priča dave kao beba anakonda koja uči veštinu davljenja plena na tebi.
- E ćao Ana, šta ima? ( čisto onako)
E, pa da ti pričam... Ispit... Skripta... Onaj moj kreten... Ima jedan asistent... U grad.. Skupo bre... Našla novčanik i vratila.. Radim i dalje u kafiću... Mira se smuvala sa... Mara se smuvala sa... Nađa se smuvala sa... Nove patike.. Videla Dragana Jovanovića... Na Adi... Gužva... Vrućina... Što si ti smoren nešto kao ono a?
- Ma onako, skupilo se. ( ćuti idiote, upropasti mi dan, ma nedelju!)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ako si joj reko.
:)
A jeedva da je znam. Valjda je koleginica sa faksa, poznat mi bil, pa čisto onako pitao..
Kuršumi i džebane! :)
+ ahahahahaha. Ja sam istreniran u slušanju. Mogu da slušam neku osobu najpažljivije, a da je uopšte ne čujem o čemu priča. Čak se stiče utisak da sam neko ko ume das sasluša i da savet. Koj crni savet, treba im samo neko ko klima glavom, da bi uradili kako su već i naumili.
au bre, prichao si sa jednom kokoshkom, pa ti kriv ceo zenski rod :/
Nije tako zvučalo, Bid_girl
U pravu je Maja, nemam ja ništa protiv ženskog roda ( kakva rečenica, jbt).
NEgo, definisao sam rečenicu koju u određenim slučajevima naprosto poželiš da kažeš, i naravno, sve što odradiš je Unutrašnji psovni monolog.
Eto..