
Najbolji opis najjeftinijeg narodnog hleba, polubijelog, od brašna tipa 850, koji je tokom hiperinflacije devedesetih godina predstavljao osnovu ishrane na ovim prostorima. Kako su količine bile ograničene, trebalo je dobro podraniti, zatim stajati par sati u redu, a onda, kada se dveri prodavnice otvore, istrčati šprint i istrpjeti stampedo sugrađana, a sve u cilju obezbjeđivanja vekne ili dvije za taj dan.
Srećom, bilo, pa prošlo.
- Ima li polubijelog?
- Bilo, pa prošlo.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Јес плус, ал што би га дозиво, ипак је било па прошло.
Дабре, лепо ти кажеш ''Срећом...''
Извини и да, треба забележити!
ja sam u familiji bio zadužen za provajderšip polubijelog leba. srećom, bilo pa prošlo :)
Баш ошто си у старту и реко него ја глуп па трошимо енергију да ми објаснимо...
Опет, плус.
samo da se ne vrati...
dobra
a volio sam taj leb, vjerovatno zato što sam ga s mukom dobijao. ovaj bijeli sada mi je nešto vazdušast :)