Stavka hajdučkog kodeksa koje se se rado prisećaju oni koji hvataju bežaniju.
- "E, Miki, pa ti onomad pobeže kad nas oni brđani poćeraše s' vrljikama..."
- "Aj' ne seri - i hajduci su bili kadri stići i uteći!"
Biti sposoban istrpiti nalet nesvarivih materija iz stomaka, do kuće (jer vas je bilo gdje drugdje sramota izvršiti nuždu), Čarli Čapljin hodom preletjeti prag i hodnik, infiltrirati se do wc šolje i prozrokovati bolan, radioaktivan miris - tu je prva etapa - stići - gotova. Druga počinje od sekunde kad osjetite miris svoga djela. Kraičkom oka uhvatite sliku wc šolje, pustite vodu i sad već hitrim koracima jelena žurite da pobjegnete izvan kruga djelovanja otrova.
- Stari - O ćao sine, šta ti je? Kako to hodaš? Gdje ćeš?
- Sin - Ulijeće u kupatilo - Ne pitaj stari.
- Ahahaha, znam kako ti je. (par sekundi kasnije) U jebem li ti sunce žarko? Pa šta si ti jeo danas?
- Samo još jednom kasnije pusti vodu. Idem ja sad.
