
Kad je muškarac oniži, ćelav, klempav i trbušast, zbog sličnosti sa budističkim idolom često mu prišiju nadimak Buda.
-Eno ga dolazi Kiza. Vidi ga? Kad je obrijao čontaru, isti Buda jebote! Aj ga malo ložimo!
-Ajd malo glasnije majke ti. Juče ga dvojica nazvali Budom. Eno ih na ortopediji.
-De si Kizo? Šta ima?
-Čujem nešto se kliberite. A čini mi se da sam čuo da ličim na nekog? Ili mi se samo učinilo?
-Ma nee, ono, kažem mu baš da ličiš na Mič Bjukenena.
Uvredljiv nadimak za najnižeg člana razreda.
Svaki razred ima svog Budu.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.