
Devojka sa nadprosečnim seksualnim apetitom.
- Pazi sa njom, ona ti je bure baruta, kad se popali, ne možeš je ugasiti.
- Ma ja se bojim da nemam dovoljno dug fitilj da je popalim...
Taliban koji naoružan do zuba, čeka svoj trenutak da se zapali u znak protesta.
Lokacija na kojoj se opasnost oseća u vazduhu. Karakteristika lokala u seoskim sredinama, rasadnicima budala, u kojoj su se našli stanovnici drugih, sukobljenih sela, koje su u pičvajzu još otkad su njihove dede bile face ako imaju bicikl sa prečagom. Sam dolazak tamo predstavalja kockanje sa životom, dok leteći tanjiri i flaše predstavljaju stalan inventar, i sam boravak na takvim mestima čine zanimljivijim. Pogled na konobaricu ili lokalnu radodajku je varnica koja pali vatru, a na takvim mestima svako voli da se igra sa istom.
- Večeras idemo u onu novu diskoteku što se otvorila kod komšija pored!
- Ma tamo će biti bure baruta, ima da nam peglaju crnu košulju ako odemo...
Simpaticni debeljko u trenutcima nervoze proizvedenih naglim budjenjem, nestasicom slatkisa ili nejebicom
moj bivsi cimer. Definitivno svako od nas u zivotu ima po jednog rumenog bucka koji je po prirodi dobrica da ni mrava ne bi zgazio, ali navedena situacija da nije smesna imala bi verovatno ozbiljne posledice
Potencijalna opasnost.
- Ajde da onog štrebera isprebijamo, pa da nam skine loptu s krova škole.
- Ne diraj govno koje smrdi, može nas prijaviti i za onaj polomljeni stol. On je bure baruta.
- Ma koji moj? Zaprijetićemo mu da ćemo ga provozati u gepeku.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.