
Konj jednog od brace Jugovića. Šatro je imao “ljudsku” dušu i osobine.Kad je Jugović rikn'o,njegov konj je neprestano vrištao godinu dana. Otud i izreka “Šta vrištiš k`o Damjanov Zelenko”.
Ja:"Aaaaaaaaaa...u kurac bre,ne mogu da učim ovu istoriju...aaaa.."
Moja baba:"Ćuti bre,šta vrištiš k`o Damjanov Zelenko!"
Стари српски сленг за плачипичку.
- Јој, јој, јој!
- Аман, женска главо, тек што сам га ставио а ти већ кукаш!
Vrisak devojke koja je prvi put u životu videla onu stvar,a ima više od trideset godina.
-Vidi onu tamo , sirotica nije videla k....!!!
-To kad ga vidi ima da vrišti ko Damnjanov Zelenko.
Jutarnja šlajmara okorelog pušača.
- Hrrr, fu!!
- Brate, ako neko stane na ovog tvog Damjanovog zelenka, sjebaće Ahilovu tetivu. Mislim, lepi to po fasadama. Poginuće neko.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.