Stanija, nećeš mi vjerovati, nije o tebi.
Profesori, intelektualci, državnici, umjetnici - elita.
Ma, koja elita!?
Gomila beskičmenjaka koji se povijaju kako vjetar duva dozvoljavajući da mjesto društvenog etalona zauzme najgora žgadija. Čvrst princip i nezavisan stav nestali su u izmaglici valutnih isparenja svrstavajući ovu nazovi višu klasu u isti rang sa ravom koja šipuje za 50 jevreja.
Nemaština?!? Nije im ni bolje ni gore od ostalih koji krpe kraj sa krajem i to ne može biti uzrok prostituisanja mišljenja i samoporicanja onoga što bi elita trebala biti.
Neke stvari se ne mogu kupiti novcem. Bar ne bi trebalo.
- Pa, ovo je nečuveno! Da li ste vi uopšte svjesni koliki bezobrazluk ste napravili predajući ovakav magistarski rad?
- 100.
- Čovječe božiji, napravili ste najobičniju kompilaciju dva najpoznatija rada iz ove oblasti, bez ikakvog ličnog pečata.
- 300.
- Ni znak interpunkcije niste promjenili. Što je najgore, čak ste i u plagiranju pobrkali pasuse tako da se potpuno gubi nit.
- 500.
- Ovaj... Nemate niti jednu fusnotu u čitavom radu, ne postoji literatura na koju se pozivate...
- 800.
- Pa... Recite mi kako da pređem preko svega ovoga? Kako?
- Evo milja profesore moj! I još stotka na kafu. Malo li je na ovu skupoću? Sve što treba je da me spojite sa ostalim članovima komisije...
- Nema potrebe. Ostalo je moja briga, dragi kolega. Vi pripremite malo neke prezentacije, ništa preveliko, pa se vidimo u petak. Halo! Halo! Profesore Petroviću, recite mi jeste li raspoloženi da zaradite 50 evra?
