
Pojava zbog koje slave svi urednici vesti na televiziji. Kada se ne desi nikakva glupost u toku dana, uvek uzmu kao temu nepresušni Facebook i pričaju o:
- zlim grupama
- o tome kako se jedna devojka upoznala sa likom preko fejsa i bila silovana
I sve se završava na tome kako roditelj treba paziti na to i ništa konkretno ne kažu šta treba uraditi po tom pitanju. Dok su urednici zadovoljni, deca itekako nisu.
U redakciji:
- Kako se ništa danas nije desilo!? Nikakva katastrofa, nikakva kataklizma? Pa o čemu da pričamo u vestima, čoveče!?
- Možemo opet o smaku sveta?
- Ne možemo više ni to, otkrilo se da to ipak nije istina. Jel imamo prilog o onom malom što je naučio nemački preko satelita?
- To smo puštali pre neki dan.
- E, jbg! Onda nam ostaje Facebook!
- Šta sad, koliko smo samo puta pričali o njemu?
- Ma izmisli priču kako nekome prete preko poruka, to uvek upali.
- Ok.
Kući, posle emitovanja priloga:
- Joj, sunce ti je*em žarko, jel vidiš ti kakav je taj facebook zlo!?
- Što?
- Pretili nekom malom da će doći i iseći mu vene, da nisi slučajno više to koristio, bre!
- (u sebi) Joj, što ne puštate španske serije, nego ovaj prilog...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Jbt, dobra defka o FB-u. Izgleda da je smak sveta blizu.
Plus, narafski.
Ta je. +