Prijava

Ово је тема за књижевне сладокусце, за дискусије о поезији и прози, омиљеним књигама, песницима и цитате из песама, драма, романа... шта бисте волели да прочитате, коју бисте књигу препоручили? Које писце волите а које не подносите и зашто? Напишите омиљену реченицу или стих... свему је томе намењена ова тема.

Ево мали допринос од мене за почетак.
Нервозни отац војника, Благоје, у кафани на пристаништу који чека лађу и повратак сина за кога зна да је рањен... док седи са капетаном, његов страх се пробија кроз детаље које примећује и његово упорно започињање разговора:

"...Насред среде стајаше једна дрвена столица са сламним седиштем и сломљеном и тако живописно испруженом ногом као да хоће да се фотографише...
...
Благоје склони најпре ону столицу, псујући "што ће ово чудо овде", седе после према капетану, загрну рукав од ћурчета и погледа по столу, хтевши се налактити. Али се одједанпут, трже видећи по столу грдну, црвенкасту масну мрљу...
...
- Јесте ли видели онога с ногом?
- Кога с ногом?
- Та онога без ноге?
- Кога без ноге?
- Та онога са штаком?
- Кога са штаком?
- Са штаком! Онога што су му доктори одсекли ногу!
- А што су му одсекли?
- Па, кажу, хтео је да умре од ране што је добио на Јавору, па му онда одсекли ногу, па сад иде без ноге... Зар ви не знате онога с ногом?
- Не знам - рече капетан - нисам га видео.
- Па све проси пред црквом!
- Хм!
- Ух, Боже! - Благоје се стресе. - Овакав бадрљак амо! Боље би му било сто пута да је умро! А он ништа - жив! Па још пуши! Ништа му, каже, не шкоди!
- Па дабогме!
- Само то ми се не допада што проси."

Мало касније, слика његовог сина:
"Војник се захваљиваше непрестано са: "хвала, браћо!, хвала, браћо!", али му глас постајаше све више и више загушљив. Те две речи почеше добијати одсудан ритам, као у слепаца на вашару, и он као да сад први пут осети са свом снагом непоколебљивог уверења да је богаљ и просјак."

Лаза Лазаревић, "Све ће то народ позлатити"

podržavam temu, i aplaudiram za lazu, i po meni, najbolju njegovu pripovetku.

dok se ne ne oslobodim obaveza malo, evo jedan jednog manj-više kvouta, čarlija kofmana. upotrebljeno je u filmu večni sjaj besprekornog uma.

"Constantly talking isn't necessarily communicating".

Хвала Сурови :)
Ево одломака из моје омиљене песме од Бранка Миљковића:

Поезију ће сви писати

сан је давна и заборављена истина
коју више нико не уме да провери
(...)
они који одбијају да преживе љубав
и љубавници који враћају време уназад
врт чије мирисе земља не препознаје
и земља која остаје верна смрти
јер свет овај сунцу није једина брига
(...)
ја прихватам велику мисао будућих поетика:
један несрећан човек не може бити песник
ја примам на себе осуду пропевале гомиле:
ко не уме да слуша песму слушаће олују

али:

хоће ли слобода умети да пева
као што су сужњи певали о њој

"Ne reflektuje se sunce u barici nego barica u suncu, tako da u životu nema razloga za brigu".

i

"Otkrovenje bilo koje dubine i širine če se neizbežno svesti na reči. A reči će se svesti na sebe".

(mislim da je autor oba Viktor Peljevin, zaboravio sam da zapišem odakle sam prepisivao kada sam beležio :p)

"It's not like there's a big difference between the forest and the city though. You know what I mean?
It's all one huge thing now, there's trees in the city, and garbage in the forest... What's the bif difference, you know?"

(film "Old Joy")

Da Branko je faca,čudi mi da nije iskorišćen politički ranijih godina s obzirom na snažne indicije da su ga ubili Hrvati...jes da nije bio čist al je stvarao finu poeziju..
Evo malo preporuka i od vukajlijinog pisara:
-Pekić Besnilo
-Dragoljub Mihailović-sve
-Rani Manika Mati pirinča
Amin Maluf Krstaški ratovi u očima Arapa i Leon Afrikanac
i moja najveća ljubav SF
-Rodžer Želazni-Hronike Ambera,Gospodar svetlosti,Stvorenja svetlosti i tame
-Stiven King-sve (mada on nije baš sf al ima elemenata)

"Stopedeset holjada rubalja i nula-nula kopejki..!" Ostap-Sulejman-Berta-Marija-Benderbej,sin turskog podanika,u "Dvanaest stolica" Ilje Iljfa i Jevgenija Petrova... :-)))

Moj predlog svakome!

2 Гвозденовић: не знам јеси ли приметио стих који је исти код Бијелог Дугмета ("ко не слуша песму слушаће олују")
Што се тиче Хрвата, не верујем. Ипак је Миљковић помало изданак тзв. "уклетих песника". Ја мислим да се он ипак сам убио. То јест, како је волео да каже, убила га је прејака реч.

Da,da moćan stih...iako sam u fazonu Zvezda,Srbija nikad Jugoslavija ta pesma je dobra poprilično i zbog tog stiha.
A što se tiče ubistva tu cenim 60:40 u korist samoubistva...grana na kojoj je nadjen je bila preslaba da se na njoj obesi odrastao čovek a opet ceo njegov život je klizio ka samoubistvu duže vreme.Naravno istrage nije bilo,niti je smelo da je bude...

Bravo damo od ukusa. Miljković je jedan od mojih omiljenih pesnika, jer me kao i njega fascinira vatra. Pravi heraklitovac. Ko god pročita njegovu zbirku " Vatra i ništa" neće ostati ravnodušan. Lično smatram predivnom njegovu pesmu " Uzalud je budim". I ne mislim da SE SAM UBIO. Mada imao je razloga, jer je bio istinski genije, a oni ionako ne pripadaju ovim zemaljskim svetovima, već nebeskom Parnasu.A žao mi je čoveka, kako da ne žališ onog ko se odrekne svoje poezije?

Lorka je jedan od mojih miljenika, a ne jednom sam uz vino recitovala " Nevernu ženu", uz pivo idu neke druge stvari : )

" I odvedoh je ja na reku
misleči da devojka je,
al udata ona beše

Svetog Jaga noć bejaše,
fenjeri su gasili se,
svici počeli da svetle.
Kraj poslednjih gradskih kuća
dodirnuh joj grudi snene
i one sr rascvetaše ko zumbula lati nežne "... dalje je malo toplije, pa se odavde zviždi.... i da, ovu pesmu muškarci generalno rado slušaju i uvek se isplati deklamovati je : )))

Еротска поезија... да узвратим комплимент, браво за нашу даму која донесе освежење свакој теми. :)
Јооој, "Узалуд је будим"... :сече вене:
*
Од романа, посебно су ми драги "Процес" и "Сеобе". Вама?
Обећавам себи да ћу прочитати Фокнеров "Крик и бес", и никако :)
Је л то читао неко од вас?

Heraklitovci svih zemalja, ujedinite se! (i da onda izgorimo svi đuture :) )

Gospodža je izgleda blesava k'o i ja...i ona voli Kafku :-).

ljudi gde mogu nabaviti knjigu Zajedno sami,pisac je Marko Selic...nema gde je nisam trazio u Banja Luci al niko je nema... zna li ko gde ima i kako bi mogao doci donje...

a sto se tice preporuke ...moj savet je da procitate knjigu Ognjena kapija svi kazu da je knjiga vrhunska...ja je jos nisam procitao ali iz price mi se svidela kao i sam atematika...knjiga je o spartancima i bitke kod termopilskog klanca...

i jos jedan bestseler Zelena milja...toliko...

Пошто је "Страдање Исусово" стар филм, измодела Библија, па је Спарта ин... :)
Ко је писао Зелену миљу? Чула сам то негде, нешто ми познато.

Stiven King...mlogo moderno za moj pojam,ili sam samo sviknut na mrtve pisce,haha

Ognjena kapija je fantastična knjiga i ja dodajem preporuku.Proces sam stvarno probao da pročitam ali nisam uspeo.A kakav su nam kurac uvalili gospodžo na prijemnom iz srpskog...Milovan Glišić Glava šećera bilo za prepoznavanje i kako se zvao ćale od braće Karamazovih....e i da te pitam jel su u Na Drini ćuprija Alihodžu zakucali za uvo i jel Ismena Antigonina sestra?

Za uvo...pa ga Honvedi otkačili... :-)

Merci beaucoup, site se iskomplimentirasmo : ), ali sličan se sličnom, tj. u ovom slučaju sličnoj raduje, pa što da prećutimo. Evo i kod proze se složismo.
Jedno vreme sam čak iznad pisaćeg stola imala Kafkin poster, a ne da je bio ružan i klempav, ali što rekao onaj: da su ti moje oči da ga vidiš, odnosno u slučaju onog -je vidiš. Kad god imam posla sa administracijom setim se njegovog " Zamka" i teze da nikog nema na vrhu piramide, samo se vrtiš u krug ko magare u gumnu, vezanih očiju. Opet, kad pogledam naše, a i međunarodno pravo, pomislim na " Proces" i stoga smatram, Gvozdenoviću, da je za tebe kao našeg budućeg sudiju bitno da savladaš ovo štivo i to krunišeš jednom od svojih maestralnih definicija : )
Crnjanskog obožavam i kao pesnika filozofa -sumatristu ( Možda niste znali, ali njegova pesma " Lament nad Beogradom" proglašena je za najlepšu pesmu srpske lirske poezije XX veka.),i kao prozaistu, mada od " Seoba" mi je draži " Dnevnik Čarnojevića", te samo za našeg psihonautičara-heraklitovca ( priča se da gaji zelenu travu doma svoga)citat iz ove knjige : " Pušiti, dragi moj, to znači sedeti na oblaku i smeškati se na zemlju." : )
A za kraj da i ja dam preporuku: G. G. Markes, " 100 godina samoće";
O. Pamuk " Zovem se crveno" i " Ukroćena goropad", čika Vilijem : )

Odlomak moje omiljene pjesme Djure Jaksica:

"PONOC"

(...)
Po tamnom krilu nema ponoci
Ko grdan talas jedan jedini
Da se po morskoj valja pucini -
Lagano huji - ko da umire,
Il' da iz crne zemlje izvire?
Mozda to dusi zemlji govore?
Il' zemlja kune svoje pokore?
Il' nebo, mozda, dalje putuje,
Da moju kletvu vise ne cuje?
Pa zvezde placu, nebo tuguje,
Poslednji put se s zemljom rukuje...
Pa zar da neba svetu nestane?
Pa zar da zemlji vise ne svane?
Zar da ostane -
Tama?...
(...)
Mnogo je dana, mnogo godina,
Mnogo je gorkih bilo istina;
Mnogo mi puta drhtase grudi,
Mnogo mi srca cepase ljudi;
Mnogo sam kajo, mnogo gresio
I s hladnom smrcu sebe tesio;
Mnogu sam gorku casu popio,
Mnogi sam komad suzom topio...
O, majko, majko| O, mila seni|
Otkad te, majko, nisam video,
Nikakva dobra nisam video|...
(...)
Pod ruku s zlobom pakost putuje,
S njima se zavist bratski rukuje,
A laz se uvek onde nahodi
Gde ih po svetu podlost provodi;
Laska ih dvori, izdajstvo sluzi,
A nevera se sa njima druzi...
O, majko, majko, svet je pakostan -
Zivot je, majko, vrlo zalostan...
. . . . . . . . . . . . . . . .

Moja preporuka: "Ostrvo Elis"- Fred M. Steward