
Razlog zašto ne želite da srećete ikoga iz starog/e osnovne/srednje/faksa/posla/kraja/slično, tj. osobe sa kojima ste izgubili kontakt i nije vam žao što ste ga izgubili...
Pitanje koje se postavlja iz pristojnosti, a čiji je odgovor previše komplikovan, a ti ne želiš da raspravljaš sa tom osobom, i samo kažeš "Dobro", pa pitaš njega, on kaže isto to, i sve se na kraju svodi na neprijatnu tišinu i lašne osmehe....
I uvek se završava sa "treba da se čujemo ovih dana"+još lažnog osmeha+još neprijatne tišine, posle koga konačno sledi beg, na obostrano zadovoljstvo.
-------------------------------------------------------------------
Za istu situaciju sa tužnim krajem videti:
Sad end za pitanje "Kako na faksu, srednjoj, poslu?"
Stari ortak:-E, ćao! Nisam te video još od mature! Kako si, kako na faksu?
Ja:-E, Ćao... Dobro je...dobro. Kako tebi na faksu?
Stari ortak-Dobro.
/////////tišina sa cvrčkom u pozadini+osmehivanje///////////////
Ja:-E, treba nešto da idem hitno do pošte, ajde čućemo se ovih dana...
Stari ortak: Da, definitivno! Ćao!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
crvcak me je kupio...+
hehe... :) To je to... Šta radiš?
hehe... :) To je to... Šta radiš?
Crcak je najjaca stvar u bekgraundu! +