
Hohštapler je prevarant; najviše se oslanja na radnje mutne, zakulisne, ispod žita… Iako na moralnoj skali ne stoji ništa bolje - hohštapler nije bitanga. Bitanga je manje zavijena u oblande – surovija i sirovija. Hohštapler je, međutim, savršeni spoj ribe i mačke, taj pliva gde god da ga bacite i uvek se dočeka na noge. Osnovna osobina mu je da skriva svoje prave namere.
Veoma sličnu, ali ipak ne i potpuno istu, definiciju nudi i nemački jezik koji hohštaplerom naziva osobe koje se izdaju za ono što nisu – ili se pretvaraju da su obrazovaniji, da su višeg društvenog ranga ili boljeg i priznatijeg zanimanja – a sve samo da bi stekli (protivpravnu imovinsku – a kakvu drugu) korist u novoj sredini gde ljudi ne znaju ko su i šta su.
Možda i najpoznatiji hohštapler u istoriji je niko drugi do Mačak u čizmama koji je obmanuo cara (a čizme su mu bile maska) da je grofov glasnik, a „grof“ je bio njegov siromašni gospodar, najmlađi sin pokojnog mlinara. Iako je cilj Mačka bio plemenit, hohštapler je hohštapler. Stvari uvek moramo nazivati pravim imenom.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Jebem li mu mačka hohštaplerskog... +