
U vreme novembarskih praznika (za proletere Dan Republike, za partijski neosveštene seljane Svinjokolj) pripremale su se razne đakonije za duge zimske dane.
Čvarci, slanina, kavurma, švargla i urka, poneko suvo rebarce, rep i uvce i, naposletku, kraljica svih zimskih dana - kobasica.
Obzirom da je zahtevala potrošnju previše mesa, pravljena je u ograničenom tiražu koji nije dosezao do kraja zime pa otud i ovaj izraz.
- Sine, kad ćeš već jednom da se oženiš... sve si stariji, a ne misliš majci na unuke...
- Polako majko, kad naiđe prava... imam ja više dana nego kobasica...
- More, da se ženiš ti bitango inače prestajemo tata i ja da ti šaljemo te kobasice u Beograd, pa jedi viršlu austrijsku!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Mislim dobro ti je ovo Bruse, baš onako dobro. +
Znam za taj izraz i uvek sam se pitao zašto se govori to. Eto sada znam.
Bravo Bruce +
Odlično!
ako je hrana u izrazu imaš na Vuki dva eksperta - između sebe sve znamo :)
Well done, B.+
Jebiga, +
Mada sam ovu rečenicu pročitao kod Dostojevskog.
ovo je meni stric govorio pola života dok jedne godine nije pogrešio u računici :)
Sad sam hteo da definišem ovo kad ono kurac. Axaxaxax
Mada ne bi išlo u ovom pravcu al mrzi me da ubeđujem masu da nije plagijat +