Prijava
  1.    

    Informbiro

    Biro za zapošljavanje.

    A: Pa gde si Pero, jebem li ti sitnu kišu! Nema te bre, 15 dana te nisam video ovde!
    B: Evo me, uteram ti mami, jurio sam novi pasoš, jes' da neću nigde da idem, nemam para, ali nema veze, nek stoji u fioci.
    A: Nego reci ti meni Pero, jesi ti bio kod Goceta na svadbi?
    B: Au brate, razvaljivanje je bilo. Pevaljka k'o iz šatora, praseće, jagnjeće, sarmice svaka ista, šta da ti kažem. Kako tebe nije zvao bre, pa vi ste drugovali, pičke guzičili...
    A: Nije nabijem mu ga sestre. Nije se setio što sam mu poneo patofne iz vrtića kad je ih je zaboravio. Nego zajebi to, ta pevaljka pevala i Sandetu na ispraćaju? Je l' to ona plava, sisata?
    B: Jeste care, kad 'oćeš da joj turiš paru neku međ' sise, namučiš se bre, koliko je to sve napeto. Nego reci mi, jesi terao auto kod onog limara što ti reče Pera Magarac?
    A: Jesam, lepo mi je sve uradio, i nije mnogo naplatio. Nego baš kad sam bio kod njega, naiđe Stanoje i reče mi kako se prevrtao traktorom kad bila bogomolja u selo!
    B: Jes 'leba ti, uvek bio seljak. U školu dolazio u gumene ribolovačke čizme, pa se na veliki odmor preobuv'o. Se sećaš? Uvek nosio cipele u najlonskoj kesi.
    A: Ha, ha, ha, jes' jebem ti! Nego kad smo već kod srednje, umro Đoša. Reče mi sin danas kad je došao iz škole.
    B: Ne seri da je umro. To mi je bio najbolji profesor u životu. Davao mi bre pare za pivo, kad stari nije radio! Kako umro?
    A: Ma ono najgore, rak. Jesi čuo za ovo u Libiji, šta im rade govna Američka?
    B: Jesam, jebem li im pokolenje! Tako su i nas bombardovali, kad smo im smetali i kad im trebale one plemenite rude na Kosovu! Sad im treba nafta, pa zavadili narod.
    A: Kad smo kod nafte, Zoki Glavonja počeo opet da dovozi iz Rumunije, i bolji kvalitet i jeftinije.
    B: E hvala ti što si mi rekao!

    A: Za posao jel ima nešto?
    B: Nema! Kod tebe?
    A: Nema ni kod mene!