Mitološko biće iz kafane kojem je vječito hladno i mora da se ugrije rakijom kako bi se prilagodio sumnjičavoj okolini. Nakon redanja čašica naiskap, vrijeme je da se dosadašnja sumnjičava okolina pobratimi ili čak, ako pjesma dirne u dušu i srce istodobno, postanu pokumčad. Dvostruka identifikacija, ironično, pada u vodu.
Kafander zatvara, ali i otvara kafane. Ujutro uzima putnu prije posla kako bi skakutao kao Neil Armstrong po obližnjim brdima skupa sa svojom živadi.
- Što mi je drag onaj Dufmen iz Simsona. Sporedan je, ali kraljina. Nema toga viditi u nas.
- Što pričaš gluposti?! Kako nema?! Što fali našem Mili Kafanderu?
- A dobro, ajde, smiri se.
- Nije dobro. Pa on je suvremeni Kraljević Marko. Nema koga nije razbucao u kafani.
