Prijava
  1.    

    Kako sam se ubo na morskog ježa.

    Počeli neki vrisci.
    Ja i stondirani Sima blejimo na obali, pod suncobranom, on nije ništa video, al' u novinama turskim izašao naslov. Nego ovde se nije pročulo pošto je bilo finale velikog brata, pa su svi o tome pričali.
    Elem, sedim ti ja tako, pušim cigaru i kako se senka od suncobrana pomera, tako i ja pomeram gajbu i ima šta da čujem, ljudi beže od obale, pokazuju ka moru, krste se, klanjaju, ma haos opšti. Eksiram ono pivo što mi bilo u ruci i počnem da trčim ka obali. Vidim deca neka sitna tamo jedno 30 metara u vodi.
    Zaplivam.
    E sad fora je u adrenalinu matori, adrenalin je čudo. Čuo si da više puta majke skinu sa dece auto ili nešto što ne bi mogle nikako da adrenalin ne struji. Vidim ja tu ogavštinu kroz koji momenat. Kruži oko dece, ona vrište, drže se za onaj pedolino. Uzmem vazduh i zaronim.
    Bilo ih je dve. Jedna manja, na distanci se držala dok je ova veća kružila oko nogica. Tu je dubina nekih 10 metara, nije nešto. Shvatim da je ova manja mladunče i da uči kako se to radi. E nećeš ga majci!
    Izvadim iz džepa onaj Rambo nož što uvek nosim zlu ne trebalo i stavim ga u usta da bi mogao da se još približim.
    Veća ajkula me je spazila i pozvala je onu manju. Izbegnem manju, nasrnem na veću. Manja je neiskusna treba joj više vremena da se okrene nakon promašaja jer se mnogo zaleće. To sam čitao negde.
    Gleda me velika. Odustala je od dece, kreće ka meni. Sine, to je izgledalo kao da smo kukavice igrali, ni ja ni ona ne skrećemo sa kursa već kao torpeda sa balončićima vaduha iza nas srljamo ka sudaru. Ispadne mi nož.
    E tu sam popizdeo.
    Uhvatim je oko vrata, sad ću da je zadavim. Ona mrda glavudžom levo-desno i ja shvatim da mi je potkačila zubom arkadu i da mi kaplje krv.
    Tu je tek popizdela.
    Ona manja je krenula sad, razjarena takođe na mene te ja odlučih da zaronim dublje za nož.
    Jedna se približavala sa leva, druga sa desna, poniru ka meni jadnom.
    I GLE ČUDA!
    U toj brzini nisu videle jedna drugu, i udare se u svoj onoj brzini i inertnosti. Manja je poginula na mestu, a veliku sam ja dokrajčio dok ej bila dezorjentisana jer sam se odrazio sa dna držeći nož i nožem je rasporio. Za koji momenat sam bio na površini. ispravio pedolino, posadio decu nazad, i dovukao ih do obale.
    Taman kad sam iz faze plivanja zakoračio u fazu hodanja po plićaku, dok je masa oduševljeno tapšala tamo na obali, sem Sime koji je i dalje bio stondiran, desilo mi se da sam nagazio na ježa.
    Eto ostade mi još jedno previjanje.

    Pisano za LOVAČKE PRIČE