Vjerujem da svaka osoba,sagleda li svoje djetinjstvo,dolazi do relativno sličnih zaključaka!Djetinjstvo,koliko god ono naivno i bezazleno izgledalo,ipak nosi naznake nečega što je neizbježno(ukoliko ne poginete jako mladi)-nosi konture naše budućnosti!Sjetimo se drugara iz ulice,zgrade,škole...Najveće baje danas su uglavnom opet baje,nasilnik iz razreda obično završi izbušenih vena,u tvorzi i sličnim kazneno popravnim ustanovama!Drugari koji su uvijek radije birali barbike i lastiš nego ,,tekmu na male'' ili klikere danas uglavom nose roze majice sa šljokicama i otkidaju na Grand i Milana Stankovića...Da sve ovo ne bi ličilo na stereotip navešću primjer čija je sličnost sa stvarnim događajima slučajna i nenamjerna!
ljeto-raspust(logično),grupica dječaka igra fudbal na terenu ispred zgrade:
-enac,igrao si rukom!
-nisam,lažeš
-laže ti mama
-majmune,kako smiješ to reći?hoćeš sada da je dovedem da te prebije?
-dovedi!ja ću dovesti tatu pa će on da izj*be tvoju mamu!Da,bezazlena dječija svađica!Sada taj zajebant,inače sisa od čovjeka,voza novu mečku,završio je fakultet(privatni-što da se muči?!),imao je neku vezicu pa se zaposlio kod ujakovog prijatelja u firmi,mlati pare i zajebava se uglavnom!Dakle,čovjek je još onako malen shvatio da je u ovim vremenima uglavnom bitno da izj*bemo nekoga ili zamolimo da neko to uradi umjesto nas!Zašto?Pa zbog ličnog prosperiteta naravno-žalosno ali istinito!Kakav je bio kao klinac,pronicljiv,snalažljiv i lukav,takav je i danas!
Naravoučenije:Klinac u nama se samo prikrije u tzv. odrastanju!Svoje stavove i mišljenja vremenom možemo mjenjati ali oni naši dječiji nagoni u nama ostaju vječno čekajući priliku da ponovo isplivaju i vrate nas makar na trenutak u najljepši dio našeg života!
