Prijava
  1.    

    Knez Mihailova ulica

    To je mesto gde se snovi svakog muškarca ostvaruju, bilo da mu je 10, 20 ili 40 godina.
    Od toliko dobrih devojaka, i okretanja na sve strane, nemoguće je ne priznati poraz, pa će posle nekog vremena većina njih spustiti glavu dole, i sa svrabom u pantalonama nastaviti putem Kalemegdana, nadajući se da će se tamo napiti i zaboraviti na sve ono što su videli.
    Ponekad poželim da se smestim u ležaljku na sred kneza, uzmem gajbu piva, pozovem dva drugara i samo gledam, gledam....Gledam.

    Veljko i Jovan(inače perverznjaci opičeni, kresnuli bi i pticu u letu)
    Luka(Ima devojku, fin dečko, kulturan, misli da su izašli u grad da se opuste, popričaju.)

    Veljko: Sine, evo ga knez, pali radar.
    Luka: Ljudi, znate što sam video dobre patike u najku... Čini mi se...
    Jovan: Radar upaljen. Skeniranje u toku.
    Luka: ... mada moguće je i da su...
    Veljko: 10 sati, 10 sati, 8 sati 8 sati, gledaj konju!!
    Luka: .... i tu ga vidim posle godinu dana...
    Jovan: Au, au, au, au... 12 sati sine, koja Milfara..
    Luka: ....a pošto sam crk'o žedan, sačekajte me dok popijem...
    Veljko: Aaa, ušinuću vraaat. Gle ovo, pa ovo nije humano. Vidi je što se smeška. Aaaa!
    Luka:(silazi do česme da popije vodu)
    Veljko i Jovan(nastavljaju pravo, ne obraćajući pažnju): 10 sati! 7 sati... Vrhunsko dupe!
    Luka(posle 15 sekundi): Gde nestadoše ova dvojica?