Kuditi

Kudićeš - po svom mišljenju - jednu budalu, jednog zadrtog jadnika koji kroz pogrešan put pokušava da prodre do cilja koji još sebi nije zacrtao. Kuđenje je radnja koja se ne radi pičkasto, bez pokazivanja zuba, bez spremljene priče, bez šake spremne za udaranje po stolu; radi se sa agresivnošću zaplašenom sa taman količinom robovlasničkog stava. Prebačen si u zen mod, ne dozvoljavaš ničemu da te uznemiri dok pokušavaš da budeš što staloženiji, smireniji i upečatljiviji dok pred grešnika iznosiš činjenice i savjete koji će, ako bar malo prodrma glavom, njemu biti od velike koristi.

Ti si jadan, ti si običan, povrh svega bespomoćan. Tebe ubija u mozak sve ono što je novo, pa si zbog toga još jadniji. Navukao si se na sredinu u kojoj si rođen, u kojoj si odrastao, pa ćeš, kako dolikuje jednoj seljačini, zauvjek ostati tu. U pauzama između rada na ničemu i razmišljanju o ratu koji je završen kad si ti je vokabular činilo svega deset riječi gledaćeš dnevnik. Kad smo već kod dnevnika, razmisli malo o tome zašto ga uopšte gledaš? Ti, koji imaš dvadeset i pet godina. Nek ga gledaju babe i dede, jer im se može. Nek ga gledaju, nek baljezgaju uz TURSKU (:naježi se siso:) kafu o situaciji na jugu pokrajine.

Ne igraš se, ne živiš život onako kako dolikuje momku koji još izgrađuje svoju ličnost. Jebiga, kajaćeš se zbog toga kad ti dijete dobije pendrek po glavi zbog nasrtanja na vegetarijanca jer je prasetina KOSOVO SRBIJA.

Šta hoću da kažem? Hoću da kažem da je tebi sve to nametnuto, da neko manipuliše tobom. Da ti neko može reći da je crno ustvari bijelo a da ti uopšte ne baciš pogled na to, jer ili je On tako rekao, ili je tvoja percepcija takva da uopšte ne trebaš razmišljati o tome, širiti vidike, nego sa tužnim osmijehom na licu klimati glavom. Da se, na žalost, ti tužna ljago od čovjeka, da se ti bojiš slobode.