Prijava
  1.    

    Lasno ćemo, ako jesmo ljudi

    Dogovor kuću gradi. Ako se ima sa kim dogovoriti. Biti čovek, biti racionalan i doći do najboljeg mogućeg rešenja za obe strane .

    Sa pravim pristupom mogu se dogovoriti Delija i Grobar da pevaju zajedno i biju Radovca. Istom tom Radovcu možeš pomoći preporukom Biomelema, revitabiona protiv opadanja kose. Možeš panduru ćušnuti neki dinar kada te uhvati da prolaziš kroz crveno, sa 2 promila, bez pojasa, farova i zadnjom desnom gumom ostalom na tehničkom.

    Ako su obe strane spremne na kompromis sve je lako. Šalteruša će ti progledati kroz prste za zubni karton tvog kurajbera prilikom dizanja kredita za vraćanje dugova kad pukneš sve pare na St. Patrik. Na kraj ćeš lagano izaći sa ćaletom oko krečenja onih neidentifikovanih fleka po zidovima tvoje i komšijske kuće nakon njegovog i kevinog vikenda na selu. Ti ćeš sve platiti, a on će da te bije sekirom, ali bez oštrice. Pošteno. Bitno je samo da li neko želi da se dogovori, da li je čovek ili ne. Ukoliko jeste, i sa Hrvatom iz Zadra ćeš pevati Žareta i Gocija za sv. Iliju u Kašiću.

    Sve se može kad se hoće. Samo je potrebno malo dobre volje i razumevanja obe strane. U slučaju kada je to jednosmerno, nema šanse da iz toga proizađe nešto. Makar to bilo i deljenje poslednje Orbit žvake. Samo možeš da se zajebeš. Pravi prijatelj, dobar, razuman čovek će ti uvek izaći u susret i svaki dogovor će biti lak. Bilo to oko poslednje ćaše rakije iz 88. Ili međe sa rodbinom.

    - Dobar dan gospodine.
    - Dobar dan.
    - Došao sam da vam kažem da ćemo vaša ćer i ja postati roditelji.
    - :guta bočicu sa lekovima: I?
    - Želim da vas isprosim za njenu ruku i da se obavežem da ću platiti svadbu i za 3 godine njen 18. rođendan! Nadam se da ćemo se dogovoriti.
    - Lasno ćemo, ako jesmo ljudi!
    - Odlično!
    - Ženo, donesi mi motorku.
    - Evo mužu!
    - Ali, gospodine, rekli ste ako smo ljudi...
    - Ako smo. Ako...

  2.    

    Lasno ćemo ako jesmo ljudi

    Jedna od najpogubnijih pretpostavki naše istorije, ruku pod ruku sa odokativnom procenom količine zdravog razuma pojedinca.

    - I? Šta velite, drugovi i drugarice, da li ili ne da uvedemo taj komunizam na državnom nivou? Onako udarnički, u sve pore društva i svesti proleterijata.
    - Ja, eto i nisam baš siguran, na istoku se već pojavljuju neke aprehenzije povodom čitavog postupka...
    - Pa dobro majku mu šta bi moglo da pođe naopako? Koncept je prost ko pasulj prebranac.
    - Jeste, radiš koliko možeš, uzimaš koliko ti je potrebno, sušta boza. Ne znam kako se toga neko odavno nije setio.
    - Tako je, oni Grci su vekovima sedeli po buradima pa ništa. Tačno ono što kažem, bez Rusa nema kupusa.
    - Meni se čini da se toga prvi setio neki švaba, nije da ih hvalim, to nipošto, ali tu i tamo znaju šta rade, a oni...
    - Kanda bi se obradov'o da ti dođu, a?
    - Ko, ja? Bože me sačuvaj!
    - Aha! Sad i bog, je li? Bradu li puštaš u slobodno vreme, govedo jedno imperijalističko!?
    - Uzrečica obična, nisam hteo verujte mi. Ja sam samo protivu toga da se zalećemo u nepoznato, a zna se kakvi smo...
    - Šta ga više trabunjaš, biće sve u redu ako budemo ljudi. Lako ćemo.
    - Jeste, lako ćemo. Jel tako, tako je.
    - Tako jeee!
    - Dobro, većina je rekla svoje, još da sprovedemo u delo. Kraj zbora, drugovi i drugarice, samo odlučno i nemilosrdno jer ovo je za njihovo dobro.
    :prvom do sebe: A onog što nije bio siguran turi malo na robiju, takvi su nam potrebni vala ko još jedna stranka, daleko bilo... a možeš i onog bogomoljca s njim da mu pravi društvo, slađe se kamen tuca u dvoje.