
Лукавост се стиче честим конзумирањем лука.
Мудрост, е то је већ нека друга прича.
Миле шапуће хешто Жики на увце, а Жика каже: - Пуууу ал си лукав мајке ти га смрдљиве!
Lukav je onaj koji ima strukturu luka.
Postoje dve vrste lukavosti: bela i crna. Kao i magije, uostalom.
Crna, negativna, đavolja (ona na koju se misli u: "izbavi nas od lukavoga") se sreće kod onih koji imaju strukturu ličnosti kao kod crnog luka - ljuska po ljuska, maska po maska, sloj po sloj, a u sredini - veliko ništa. Forma bez suštine.
I bela, pozitivna, u kojoj se ekipa, porodica, raja, društvo... ukratko, osobe koje nešto spaja, drže zajedno, saborno, zbijeni i zagrljeni, povezani a ipak posebni, zaštićeni kako sopstvenim, tako i zajedničkim omotom. Forma u službi suštine. Nije slučajno što se beli luk u narodnoj tradiciji tretira kao jedno od najmoćnijih oružja protiv vampira.
Ipak, dođu vremena kada je crnolukavih previše u odnosu na češnjiće belog lukca...
Tada samo glogov kolac pomaže.
Mada, može da posluži i govnjiva motka.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.