Ćaknut čovjek. Donekle normalan, a ipak dovoljno udaren da radi stvari koje običnom čovjeku nikada ne bi pale na pamet. Lutori se mogu sresti svuda, ali im je prirodno stanište u kršu Hercegovine i brdima Crne Gore, a sežu čak i do centralne Bosne. Najbolje ih je izbjegavati i ne ulaziti u duže razgovore sa njima, jer ne možete postići ništa do i sami biti prozvani lutorom.
- Brate, jesi čuo šta se desilo juče?
- Nisam, šta?
- Napio se Boško, skinuo se u bokserice u sred januara, istrč'o krug po gradu i skočio sa mosta u rijeku... Hitna dolazila, bio na reanimaciji, jedva živ ost'o.
- Boško? To ti je lutor neviđeni, neće taj od svoje ruke završit'.
