
Multifunkcionalna rečca, čije postojanje u određnoj konstataciji, daje dodatni intenzitet izražavanja.
-Dal da zovnemo Jovu, za komp?
-Ma koji mi je on stručnjak, šta on zna.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------
-De si Šabaničijus?
-Ma nemoj da ti Šabaničijus, jebe malo šabansku mater...
----------------------------------------------------------------------------------------------------
-Oooo, odkud ti u bolnici `vako rano, i to još na infektivnom.
-Maa....išo dav`o bris grla. (mala jebo sam ti mater, ako sam navuk`o nešto)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
stalno je koristim+
Ja kada sam maločas pisala defku, svaka rečenica mi je počinjala sa "ma"...pa mi bi bezveze, te išla i ispravljala ;)
+
Ma i nije nešto. :)
ma...
Ma evo ti jedan +
Ma nije trebalo. :)
+
Исто ми се дешава. Прво испишем све, како замишљам да би било изговорено у стварности и звучи најнормалније, а онда кад погледам на шта личи и како сељачки изгледа, бацим се на брисање. УБР, онај плус није случајно цитиран. :)