Prijava
  1.    

    Moj muž

    Čovek za koga želim da se udam i u narednom životu.

  2.    

    Moj muž

    Samo ih gledam dok to izgovoraju. Tek ste se upoznali, spolja izgleda kao krš, ali veruješ da ima dobru dušu. Jebi ga, dobar si čovek, humanista.
    Ipak, posle par razmenjenih rečenica shvataš da je žena nepopravljiva rospija i taman kad pomisliš da ne samo da je ne bi jebo ni za kamion karamela, već joj ne bi prišao ni tvoj ortak sa znatno nižim kriterijumom za ribe, te da uopšte ne možeš zamisliti jedinku koja bi udisala vazduh iz iste sobe sa dotičnom personom duže od 3 minuta, ona ti, kao da čita misli, stavi do znanja da je udata!
    ''Znate, moj muž...'' ubaci neobavezno, a prevelo bi se kao ''Šah-mat, rođače, vidi mi burmu. U-da-ta. Šta bleneš, nisi verovao?'' .

    I onda osetiš cunami tuge i saosećanja prema bratu koji pati, tačno ga vidiš kako nedeljom pre podne usisava u kecelji, dok ogavni firer duva u sveže nalakirane nokte. I dođe ti da pronađeš čovaka, saznaš gde živi, odeš po njega sa još trojicom, pomogneš mu da spakuje stvari i odvedeš ga u Sigurnu kuću.

    Dobro, u kafanu.