U američkoj kinematografiji, skoro pa neizostavni detalj, u realnosti, makar srpskoj, retko kad pravilno upotrebljena stvar...
1. The phone is ringing. She is alone in the room, crying silently one night after he left.
Beep ! ...please leave the message.
- "Hey dear... It's me... John... Listen... I... I made a mistake... And... I know you are there. Please pick up the phone! Pick up the phone! Oh... Ok, then, I'll call again, after 100th time, hope you will answer... And... I love you... I always did. That's all. Bye"2. Zvoni fiksni telefon. Ona je sama u sobi, ostavljena tiho plače, prva noć bez njega.
Piiip! ...nakon zvučnog signala ostavite poruku.
(lik misleći da se snimač glasa još nije uključio):
- "Pu pička joj mat... tut-tut-tut
(baca telefon, nastavlja da priča dežurnom ortaku):
...erina kurvanjska, kad pre ode na trpanje!!!?!"
Ortak: "Ma iskuliraj bratori, možda je otišla da kuka posle raskida, i to sa onom njenom sisatom Milicom, uff al bih je ja... ovaj.. mislim, pa verovatno zato nije u stanu, koj ti je, šta peniš odma'? Ajmo na vops..."
- "Ma nemaš ti pojma, znam ja na koga mislim, ima jedan džiber tu blizu gajbe, motao se k'o pacov oko kante, sumnjam na njega još odavno... Ma neću više ni da je zovem, nije trebalo ni sad, a u qratz!"
