Lijepo je zdravo živjeti. Paziti na ishranu, dovoljno kretanja, lagane vježbe, možda neki sport. Ništa masno, ništa ljuto, alkohol nikako. Voda je ionako najzdravije piće i vele da najmanje dva litra treba svakodnevno unositi. Umjesto kafe popij čaj. I bači duvan, đaoli ga znali tamo.
Ali, ko što reče neko pametniji od mene, kiša dođe kad ona 'oće, ne treba joj poziv. Jeste da se ovdje i ne radi baš o kiši, ali, kontam, isto važi za sve što silazi sa nebesa, ne pitamo se mnogo nego ćuti i trpi mrčeno čeljade.
I tako, niko ne zna kada će ta zadnja ura. I prođe vijek kao dlanom o dlan. Ne spadam u ove što se paze, grabim sa obije ruke, i da Vam pravo kažem ne znam kako bih drugačije. Jebem li ga, valjda zdravo tijelo neka druga zadovoljstva pronalazi, te šetnje po mjesečini su u mom tefteru žestoko potcijenjene. Pojma nemam. Znam ovako i nikako drugačije.
- Pasa Jovo...
- Pasa...
- A što mu bi? On nije pio, nije pušio. Pazio se dobro.
- E moj Pero. Svi pitaju isto. A što da kažem, ne pojedi, ne popij, kuku njemu što mu bi. Bi što bi, moj Pero, zadnja ura. I vidiš, od svih još samo ja i ti ostasmo. Nego, da popijemo mi po jednu, valja se...
