Prijava
  1.    

    Nosi štikle da ne vuče jezik po patosu

    Otrov se krije u malim bočicama! I to je živa istina.
    Naravno, neko će reći da generalizujemo time što govorimo da su tašte zlo, Satanin mlađi brat, direktan potomak Antihrista ili izdanak pakla. I oni nisu u pravu. Sve ovo zajedno opisuje jednu prosečnu taštu u očima zeta. Jebiga, odveo si joj 'ćer iz kuće, ona je tipovala onog malog sa trećeg, jer jebiga, dok si ti igrao fudbal na igralištu, palio prve cigare na krovu zgrade, on je marljivo učio fakultete, išao na esperanto i svirao melodiku koju mu kupila baba za uspešno završen četvrti razred srednje. E, sad... on je zamenio tu melodiku, melodikom glavnog medicinskog tehničara, inače krupnog Divčibarca, a njena 'ćer svira u tvoju melodiku i da ne vulgarišem sad.
    Svaka tašta, ukoliko je pravi primerak svoje vrste, trudiće se da te ogovara. U to budi uveren. Ogovaraće te kod tvoje majke, kod tvoje žene, a njene 'ćerke, kod svog muža, ukoliko je tast živ, naravno, ako nije, ogovaraće te kad mu ode vikendom na grob. Ogovaraće te pred svakim i svuda. Ti možeš da budeš trkački konj, da joj se dodvoravaš, da joj salutiraš kao zastavniku što te maltretirao onomad, možeš i đubre da budeš, ali tako stičeš minus kod žene, pa to ima neke druge posledice. Uglavnom, dok jedno do vas ne ode na onaj svet, rat će trajati, a ti ako si imalo pametan, potrudi se da ti budeš mađija i izvučeš pobedu nad Nečastivim.

    ... u dnevnoj sobi...
    -I tako ti kažem, mila moja Rružo... srk... dovede mi ona u kuću i kaže kako je trudna i da je on njen budući muž... bilirubin mi je skočio na deset, ako mi veruješ... odma' sam popila jedan Diklofenak, četvrtku Urbipamola i uzela aparat za pritisak...
    -Eee, nisi smela to, draga... trebala si da uzmeš četvrtinu Perociklina, dva Aspiratemola i da popiješ jednu kašičicu lanenog ulja... to ti je za bilirubin, rekao onaj doktor Mijaljković kod Lee Kiš... gledala ja onomad, kad je bio Đoša, Keba, Cakana i Ekrem.
    -Znala sam ja da sam negde pogrešila, odma' mi se zamantalo... nego, 'de sam ono stala... aaa, da. Pa, jel' možeš ti, mila, da poveruješ?! Ja je slala na balet, učila je da bude profesorka muzike, a ona ode za onog rabadžiju... kace nisam šlogirala... ne mogu da ga smislim. Išla sam čak i kod Smiljane da mu baje i vrača, ali ne da se on lopov... k'o da zna...
    -Ooo, dobar dan! 'De mi je žena, a vaša 'ćer? Vidim, pijete kafu?
    -Da, da... svratila Ruža pravo sa pijace kod mene, donela mi zeleni...
    -Teta Zorice, a što ne obujete one cipele sa potpeticom što vam kupila Jeca?
    -Pa, šta će mi po kući, crni kukavče? To mi za korzo...
    -Aaa, jes vala, u pravu ste... pa, sipao sam po ćoškovima mišomor, pa me sve neka stra' da ne pokupite nešto... znate, u vašim godinama, to bi bilo pogubno, da se književno izrazim, bilo bi fatalno, da ne čuju zle uši...
    -Ne razumem te ja ništa...
    -Ma, i ne treba... sledeći put ću antifrizom da izribam parket, pa ćemo da vidimo kako napredujete... 'ajd u'zdravlje!
    -Vidiš, draga moja... možda ga i droga neka u'fatila.. vidiš kako priča nepovezano?! A možda me i zajebava, jeb'o ga otac njegov?!
    -Budi Bog s nama...