Prijava
  1.    

    Oj Srbijo među šljivama

    Prekrojeni stih iz pesme Oskara Daviča "Srbija" koji se u poslednje vreme često koristi zbog uspelog i sažetog izražavanja našeg odnosa prema majčici Srbiji:
    1. oj, kao uzvik patnje i bola koji preživljavamo zbog sreće da živimo ovde
    2. među šljivama, kao priloška odredba za mesto na kome se nalazimo, i na kome ćemo se po svemu sudeći nalaziti još dugo

  2.    

    Oj Srbijo među šljivama

    Izraz koji izgovaramo najčešće ironično, tužnim glasom, kad nam nešto ne odgovara u domovini za šta je u većini slučajeva kriv sistem. Obavezno se pomene i prošlo vreme u kojem se bolje živelo. Nije zgorega pomenuti i da Tito treba da ustane i pobije govna.

    - Što si tužan deda?
    - Kako što mile, pregazio sam Solun i vratio se a vidi mi penzije, poštar jutros doneo, devetiljada i dvesta. Oj Srbijo među šljivama...
    ___________________________________________________

    - Pogledaj ova govna politička! Jebu nas na Kosovu ko vrana skeledžiju a mi ukinuli vojsku eej! Oj Srbijo među šljivama...

    ___________________________________________________

    - Bako, imaš neki nenormalni kez na licu dva sata već? Ludiš polako ili šta?
    - E sine moj, nije baka luda. Seća se vremena kad je bila devojka, pa se čuvale ovce, pa podolaze momci iz susednih sela... Povatamo se po voćnjacima pa se krljamo po ceo dan. Oj Srbijo među šljivama...

  3.    

    Oj, Srbijo među šljivama

    Uz nezaobilazno i sveprisutno spominjanje "Kurte i Murte", najiritantniji način skretanja pažnje na nešto loše u srpskom društvu. Ovaj vid mešavine lamenta i kritike je sveprisutan, što zbog glupave potrebe da se bilo šta prokomentariše bez adekvatne argumentacije, to i zbog lažnog nagoveštavanja literarne potkovanosti kojom iritantni komentator želi da stvori iluzorni utisak beskrajne inteligencije i iskustva.

  4.    

    oj Srbijo među šljivama

    zemlja seljaka na brdovitom balkanu

    oj, Srbijo medu kruškama, medu šljivama,
    oj, Srbijo medu ovcama na njivama,
    oj, Srbijo medu planinama, medu brdima,
    oj, Srbijo, kukala ti majka.

    Tužna pesmo, majko stara,
    brat nam je u fici dovuko iz "grada"
    raspalog stojdžu bez ijednog fara
    da ga popravi, da zaradi para.

    A dikaju deca u lazigacama, pod kosom,
    u blatu, medu svinjama, medu patkama,
    pa po njivi trce nogom bosom,
    hraniš ih, Srbijo, više prosom nego medom
    I uciš ih majko, da mrze sve što nije
    Ceca i Seka i svinja što rije.

    O Zemljo cobana na brdovitom Balkanu
    imaš jednu vrlo velku manu
    net ti strašno smrdi u odnosu na zemlju stranu,
    izmedu ostalog.

    oj, Srbijo, nekad orlu sjajni,
    danas ti dani više nisu bajni
    nece ni biti, ni da jebe puž raka,
    kada ti je pogrešna odluka baš svaka.

    A ovce u polju samo tužno bleje
    i blejace dok ih sneg ne zaveje
    cak ni tad se nece pretvoriti u vuka
    jer coban tera ovcice
    jedan coban a stotinu ovaca
    i svaka se njemu pod noge baca, glupa ovca
    dok severno stado postade kurjaka copor
    i cobanu jasno pokaza otpor.