Prijava
  1.    

    Paolo Koeljo

    Omiljen pisac manekenki i slicnih priglupih javnih licnosti (cast izuzecima). Naravno, iako im je Alhemicar omiljena knjiga, nikada je nisu ni uzele u ruke, ali su zato cule da je tamo neki pametan cika napisao neke pametne recenice. Jea.

  2.    

    Paolo Koeljo

    Univerzalni afrodizijak za mozak maloumnih ljudi, čiji opus pročitanih književnih djela nema veći kvalitet i kvantitet od prosječnog broja "Kurira".

    Lik1: Joj, brate, koliko je dobar pisac onaj Koeljo! Ne mogu da vjerujem kakvu dubinu imaju njegovi romani, zapitaš se nad svojim životom, zašto smo mi svi ovdje, koji je razlog našeg bitisanja? Posl'o sam ovoj jednoj par citata, istopila se.. Nije mi jasno kako mu ne daju Nobelovu nagradu!
    Lik2: Mhm, da, da.. Tebi je ovo prva pročitana knjiga u životu, ne?
    Lik1: Ej, pa nećemo se sad vrijeđati! Pročitao sam "Stranca" u srednjoj, "Čekajući Godoa", samo što su to neke gluposti, nije mi jasno koje pičke mater'ne to čitamo, treba da se bavimo nekim pravim stvarima, tipa "Alhemičara"..
    Lik2: Tolstoj, Dostojevski, srednja škola?
    Lik1: Ma daaaaaj, ona Ana Karenjina je nešto najgluplje što sam ikad pročitao. Lik kosi na 200 strana, mislim, wtf?! Oni što to stavljaju u lektire stvarno treba malo da se preispitaju..

  3.    

    Paolo Koeljo

    je po definicija neuspela kopija Hermana Hesse-a.

    Koeljo piše ono što je Hesse napisao pre skoro jednog veka,ali iz Koeljovog pera,to je sve nekako bledo i prozaično.Baš zbog toga je Koeljo izuzetno popularan,naročito kod ženskog dela populacije,koji nikada nije čitao Hesse-a,jer zaboga,Hesse je tako komplikovan.

    Molim da na ovu definiciju ne dajete + iii -,ukoliko niste pročitali bar po jedno delo od oba autora.
    Unapred hvala.

  4.    

    Paolo Koeljo

    "Pisac" koji štancuje "knjige" u kojima neku novu životnu mudrost mogu naći jedino osobe koje nikad nisu izašle među ljude i nisu pročitale ništa osim roka trajanja sa kutije keksa. Uspeh duguje tome što svaka javna ličnost, osim što mora da se zalaže za mir u svetu, takođe mora i da naglasi da joj je Koeljo omiljeni pisac. Jedina vajda od njega je ta što neko ko inače nikad knjigu u ruke ne bi uzeo pročita "Alhemičara" kako bi ostatku sveta pokazao koliko je emancipovan, pa se preko njega navuče na knjige i možda nekad slučajno pročita nešto pametno.