
Ljubav čiji intenzitet je jednak potresu izazvanom od strane suicidnog mrava koji lupa glavom o zid, energija koja nas podstiče na nemoguće poduhvate i laži, melodija koja budi usnulog barona Minhauzena koji leži u svakom od nas.
- Šta je sa Stevom? Nisam ga dugo video s nekom ribom, je l' se čuva za brak ili šta?
- Ma jok. Muva se već dugo s nekom malom Grkinjom. Naložio se opasno.
- A ona živi tamo a?
- Pa da. Ona tamo, on ovde. Mo'š misliti kako mu je...
- Jebi ga, te platonske ljubavi su poznate kao zaguljena stvar.
- Ma kakva bre platonska, planktonska čoveče! Hoće samo da je kresne i to je to. Šta joj je sve napričao, ne bih se iznenadio da sedi kod kuće i čeka njega da sa slonovima pređe Olimp i zaprosi je sa svitom svog ćaleta sultana od Bruneja.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Hahahaha, primjer odličan :) +++++
Ali kitama je planktonska hrana najvažnija :) +