
Reč kojoj je bilo suđeno da postane onomatopeja za zvuk koji se proizvodi skakanjem u cipelama sa federima na petama, dok tako čekajući jednog dana nije oteta i dodeljena tankim, ćebolikim kvazi-tepisima za hodnike, sa dezenima koji podsećaju na bar-kodove u boji.
Jedna od najlošijih veza između toga kako neka reč zvuči i pojma koji opisuje.
I dan danas mogu da se vide bačene preko podova u mnogim tradicionalnije dekorisanim domaćinstvima.
Mama: -Sine, nemoj tako da trčis kroz kuću, saplešćeš se na ponjavu, vidiš da se opet podvila!
Sin: (gleda zbunjeno oko sebe)-...šta se bre podvilo?..
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.