Prijava
  1.    

    Posek

    Jedno od najzanimljivijih načina za spremanje hrane... Pandan pečenju rakije...
    Jutro. Ne budi te nikakav alarm, već te žena viče iz dvorista, sada već dobro prepoznativom rečenicom,''voda vri!". Ustaješ, propisno se oblaciš, sa dva para čarapa, od kojih u jedne uvlačiš duge gaće, i preko njih vunene, koje idu direktno u ribarske čizme. Gore oblačiš duksericu, preko nje džemper, i vojnu jaknu koja ti je ostala još od kad si devedesetih bio u ratu.

    Na glavu navlačiš kapu, koja je inače univerzalne veličine, i koju imaš već godinama, koja ti služi samo tokom posečenja. Izlaziš, zajedno sa sinom, ili prijateljom koji ti je od rane zore pritekao u pomoć, i upućujes se prema svinjcu... Ako imaš malog klinca, ostaviš ga duže da spava, pa taman da za doručak ima ražnjiće...

    Svinja se već uznemirila kao da nešto sluti... Prisećas se svojih i tuđih doživljaja tokom dugogodišnjeg pravljenja najboljih duvan čvaraka u kraju... Sećaš se kako si kao klinac loše navukao džak prasetu, pa je prase nogama probilo džak, trčalo unaokolo, udaralo gde stigne, dok se samo nije ubilo... A i kako su se tvoji ortaci napili, i hteli da na human način ubiju svinju... Ugušili je butanom, sve sredili, i kako su stavili prase na vatru, čula se eksplozija u radijusu od 300 m... Ali dobro... Bar su se kučići lepo najeli tvojim nazimčetom... A i imaš zanimljive šare na zadnjoj strani kuće...

    Sa prasetom već okačenim zadnjim nogama odozgo, kreće i prva tura... Domaćica nudi kafu, i naravno dosipa rakiju iz bureta, jer je flajka već pri dnu... Nema ništa za bacanje, čak je i utroba utrošena, u kojoj uživaju džukci 10 okolnih kuća... Kažeš ženi da pristavi kuvano vino, nešto ladno od jutros... Već se primiče i ručak... Sveže šnicle, i ražnjići kakve u životu nisi jeo...Pečenje čvaraka traje ceo dan...ali nije ti dosadno... Čak štaviše, voleo bi da svaki dan zakolješ po koju svinju...

    Već si dobrano pripit. Ipak, trebalo je nazdraviti sa svakim ko je tog dana svratio u tvoju avliju... Red je. Čvarci već uveliko cvrče... Skidaš raniju sa vatre, cediš mast, i vidiš, biće jedno 4-5 kg čvaraka... Srećan si, ulaziš u kuću da večeraš, i da obeduješ u čvarcima koje si svojim rukama napravio... Nemaš neku veliku dobit, a i celu subotu si radio, ali si zadovoljan... Gledaš u sina, ponosan si što je držao noge kad je bilo najpotrebnije... Tvoja krv. Onako pijan, ležes i prespavaš ceo sutrašnji dan... Tvoja misija je uspela, pokazao si se kao pravi Srbin.

    Sutradan otvaraš novine i vidiš da EU zabranjuje klanje svinja. Da je nehumano. Ljutito bacaš novine, uzimaš telefon i skupljaš ekipu. U subotu ponovo koljemo. Evropi u inat. Ovo je moja dedovina, ima da koljem kad ja hoću. Koga hoću!

  2.    

    posek

    Klanje debelih svinja neposredno pred dolazak zime(nekad za 29-i novembar).Pravi se roštilj i zovu komšije na bogatu vecheru.

    komšija:Kad ćeš da posečiš?
    domaćin:Dogovorio sam sa Veljom da dođe u subotu da kolje.