Bakuta koja ispada iz busa na poslednjoj stanici ili okretnici.
Nepoznati lik koji ide po svijetu i piše grafite da pank nije mrtav.
Jedan od poslednjih ljudi koji i dalje radi u nekoj državnoj firmi pred gašenjem, za njega kao i dalje da je Tito živ, a on radi od osam do četiri, tj ne radi. On ide na posao svaki dan, čeka da neko za njega odradi njegov dio posla, a onda se lagano spakuje i ode kući, svojoj ženi (domaćici) kojoj kuka kako se umorio na poslu i kako mu ona treba oprati noge i dohvatiti pivo. Njemu je kriv sistem i novi poredak, koji je glavni razlog zašto njegova fabrika nema ni jedan novi proizvod već 20 godina, a ko zna kojim mađioničarskim trikom i dalje nekako isplaćuje plate, koliko god male one bile. I dalje se sa sjetom prisjeća dobrih starih vremena kad si mogao da zaspiš na klupi a da te niko ne dira, i preko sindikata odvedes porodicu na more u neki od mnogobrojnih kampova.
Kada udjes u indijanski rezervat to je onaj Indijanac koji je poslednji ustao i zakasnio na posao u nekom od kazina u Las Vegasu.
Pojava da u odeljenju, svi cigančići okinu godinu, osim Saćipa, koji svojim vanljudske naporima, vešto biva 2,00, da bi posle mogao da se hvali u Gradskoj čistoći, kako je on jednin učen i pametan komunalac, među svojom braćom.
Često se ljudi žale kako su nezadovoljni stanjem u društvu i govore kako se treba boriti protiv onih koji su preuzeli na sebe zadatak prevrijednovanja moralnih vrijednosti na način koji njima najviše odgovara. Nađu u nekim slučajevima nekoga oko koga se svi okupe kako bi ih predvodio u revoluciji i krenu prema svom cilju.
Nažalost tu naizgled silnu vojsku najvećim dijelom čine lažni moralisti koji su obično i najglasniji ali ne i najodaniji pobornici ideologije koju slijede. Kada se takvi jednom nađu u borbi protiv moćnijeg protivnika to prestaje biti njihov rat i oni dezertiraju. Često i sam general takve vojske prihvati poraz i ode za onima koji su ga napustili i tako odbaci sve ono za šta se do tog trenutka zalagao.
Kada svi krenu da se povlače, neprijatelj kreće za njima da ih sasječe dok su najslabiji, međutim nailazi na otpor rijetkih čiji je unutrašnji glas koji ih je podsjećao za šta se bore daleko glasniji nego sve laži njihovih bivših saboraca zajedno. Čovjek koji stoji u tom odredu požrtvovanih i spremnih da drže crtu daleko brojnijem protivniku je poslednji Mohikanac.
Njegovu borbu lažni moralisti ne mogu razumiti. Djeluje im kao da je to samo pretjerana smjelost i da ni on više nema razloga da se bori.
Hrabrost mu svakako jeste jedna od glavnih odlika ali uz to on posjeduje itekako dobar razlog da bude tu gdje jeste. Za njega je život bez vrijednosti za koje se bori najveća kazna i ako postoji i najmanja šansa da pobjedi u borbi i promijeni trenutni sistem boriće se do kraja.
Poslednji Mohikanac ne gleda koliko ljudi stoji iza njega i dijeli stavove sa njim. Njemu je samo bitno ono što je ispred, ono što spriječava njega i ljude do kojih mu je stalo da budu potpuno zadovljni. Zbog toga je on spreman da se bori u svim uslovima, da prihvati bilo koji hendikep i da čak i u porazu vjeruje da je ipak donekle uspio jer je olakšao put onima koji će nekada ponova stajati tu gdje je on pao.
Ne gotivim pretjerano Amere ali oduševio me primjer hrabrosti jednog od njih.
Tomas Bejker je posthumno nagrađen medaljom časti za hrabrost pokazanu u ratu.
U bitci za Saipan Tomas Bejker je bio ranjen i njegovi saborci su pokušali da ga izvuku sa bojnog polja kako bi mu pružili pomoć. Vidjevši da ih usporava pošto je bio gotovo nepokretan u tom trenutku, tražio je da ga prislone uz jedno drvo naspram nadolazećih japanskih snaga i da mu daju jedan pištolj kako bi im olakšao povlačenje. To su i učinili. Sada je između njih i brojnijeg protivnika bio jedan ranjenik sa 8 metaka niskog kalibra.
Vjerovalo se da su ga sa lakoćom dokrajčili prvi Japanci koji su tuda naišli ili da je možda podlijegao prethodno zadobijenim ranama, sve dok Ameri nijesu ponovo preuzeli kontrolu nad tom lokacijom i pronašli ga u istom položaju u kojem je bio i ostavljen. Pištolj je bio na zemlji, a 8 metaka koji su bili u njemu, sada su se nalazili u tijelima osmorice japanskih vojnika koji su ležali mrtvi ispred njegovog leša.Ne mislim da su vojnici koji su ga ostavili na tom mjestu postupili pogrešno ali mislim da nezavisno od toga da li su oni bili dobri ili loši ljudi, Bejker bi postupio na isti način i pa sam zbog toga njegov slučaj i naveo kao primjer.
