Prijava
  1.    

    Poždrignuti

    Ružnija sestra od podrignuti, ako je to moguće. Nabudženo podrigivanje. Nekome nije bilo dovoljno da podriguje već je morala stoka i da poždriguje. Odnekud je dovukao to bugarsko ž, sa mirisnom notom suncem upaljenih buvljačkih ciganskih ukradenih cipela, i ubacio ga da još više poseljači podrigivanje ko Žika Šarenica narod.
    Da podrigne može i Beograđanka noću i beba-mala-ista-tetka al da poždrigne može samo neko sa imaginarne tromeđe močvarne, negde između Bugarske, Gnjilanske džamahirije i kalifata Vidin, profesionalni tovljenik, nerast, škembonosilac, krmak, Petar Božović et his best.
    Pri narečenome poždrigivanju, za razliku od prolaznog podriga, oseti se neizbrisiva mira kiselosti podgrejane kusturičine svinje u užeglom zejtinu, što je jela trula kola zaboravljena u pokvarenom zamrzivaču. Padeži se menjaju u prdeže, novosadski infinitiv omdah pada mrtav, češkom lusteru otpadaju latice i kvrči se u čengele za kačenje svinja, kiselkasta zelena para obigrava po kući ljušteći hromirane delove ubijajući i žižak u parketu. I sve to poždrigivaču nije malo već mora i da kaže:

    - Izvinite što sam poždrignuo! Poždrignuo sam na ajvAR sedmogodac! Nemam običaj da poždrigujem u zatvorenom prostoru! A moj brat Bibopslav, on tek poždriguje!
    - Da, da, to je taj kiselkasti prdež vinobrana što me seća na bugarsko ropstvo... Hvala ti na ovom prustovskom momentu... Samo, molim te, nemoj više da pričaš poždrigivanje, izbaci to turbo ž, pa posle podriguj kolko oćeš, ubij nas ko ljude barem...