Prijava
  1.    

    Pozivnica za rođendan

    Papirnati predmet naših detinjstava, mističnog značenja i moći. Naime, onaj ko ga je dobijao definitivno nije bio samo pozivan na jebeni rođendan već je na specifičan a opet nedvosmislen način bio svrstavan u VIP grupu povlašćenih, popularnih...ljudi od poverenja, ako tako mogu da kažem. S druge strane, predstavnike NEDOBITNIKA čekala je mračna sudbina socijalno odbačenih, šokantno preskočenih i vrlo verovatno omraženih. Prirodno da je takva skandalozna podela prouzrokovala mnoge paćeničke pokušaje istih u pravcu podmićivanja, šlihtanja i ostalih sličnih metoda u nadi da će se stvar ipak okrenuti u nji'ovu korist. I sam znam za par slučajeva ozbiljnog pušenja kurca - kako figurativnog tako i onog bukvalnog - od strane onih kojima čast uručivanja pozivnice nije ukazivana. Ali, džaba. Možda si jednostavno previše ružan, pametan, visok, debeo. Ko će ga znati. Deca su oduvek bila bolno iskrena...

    11 god.

    - E ćao, Matija! Gde ideš...?
    - Zdravo. Idem na Filipov rođendan...
    - Aaaaa...Ovaj...Mene nije zvao...
    - Šta ćeš. Skloni se da prođem...

    15 god.

    - 'De ćeš, brate?
    - Ništa, idem na rođos kod male Marijane, zvala me pre neki dan. Jel' i ti ideš?
    - Ama, jok...Ovaj, imam nekog posla, mislim...Možda dođem kasnije, ne znam...
    - Kul. Ae vidimo se...
    - Ae...

    23 god.

    - E, nabavio sam one skripte iz Mikrobiologije, tebra. Mogli bismo večeras zajedno da ih pregledamo...
    - Bi', care, al' ne mogu. Idem na neki osamnaesti rođendan, biće alkohola i pičetine kol'ko 'oćeš, bre!
    - Pa, ovaj...Ništa, lepo se provedi...
    - O'š i ti sa mnom, možda?
    - Ama, neee! Mis'im, nisam pozvan i to...
    - A meni su kao uručili pozivnicu, šta?! Ma daj, sreo neku ribu na stanici, bacio spiku, dobio informaciju! Na osamnaesti se, ionako, i ne zove, tebreks...