Prasetina (lat. prassicium, gr. χοιρινό) se prvi put pominje negde u 25. veku pre no što je Mina Lazarević kupila Bonux, u kapitalnom delu Platona pod nazivom 'Gozba' (drugo Platonovo kapitalno delo napisao je Karl Marx i ono se zove 'Kapital', međutim, smatra se da je to potonje Platonovo delo slabije upravo zbog odsustva holesterola, dok su u prvi plan stavljeni proizvodni odnosi, svest, otuđenje i ostale stvari koje su daleko manje interesantne, manje istinite i manje ukusne od prasetine). Još tada, prase je postalo sveta životinja u Srba (st. sl. прасетина), i pomalo mazohistički, našlo je svoj put u crkvenim običajima, jer je u nebrojeno mnogo navrata pružilo zadovoljstvo u vidu 'obdžeravanja-dok-ne-crkneš' od pečenja, ćevapa i kobasica.
Ogroman društveno-korisni značaj svinje nalazi se u tome što nijedan njen deo nije za bacanje - apsolutno sve se može upotrebiti: zapečeni svinjski jezik i mozak, punjeno pečeno srce, odresci džigerice koji "nepca daruju finim, lakim ukusom blago parfemisanog urina" (Joyce), može to biti i "papak koji pluta u pihtiji" (Crnjanski), koriste se i creva, reklo bi se - i više nego uspešno. Čak se i od samlevenih kostiju mogu napraviti brojni značajni izumi koji su po tome dobili ime, kao što su razne paštete ("pa-šteta-da-se-bace"), viršle, parizeri. U nekim slučajevima se može čak koristiti kao nuklearno gorivo umesto standardnog izotopa uranijuma.
Izvor: Mala enciklopedija "Prosveta", tom I, str. 4704 (prvo izdanje).
najlepsa hrana na svetu, naucno dokazano. u sustini, to je les deteta od svinje, obicno ispecen na raznju. to je tradicionalan nacin spremanja ovog specijaliteta, mada je potpuno svejedno kojim postupkom je sepra spremljeno za jelo, kao i da li je neki postupak uopste primenjen. poznato je da neke osobe upadaju u specificnan oblik transa ili suzene svesti (afekta) u prisustvu prasetine. u tu grupu spada i autor ovog teksta. poznato je da prasetina povoljno utice na stanje osoba koje pate od sizofrenije, paranoje, nedostatka samopouzdanja i uopste svih oblika psihoza i neuroza. prasetina se moze konzumirati u neogranicenim kolicinama bez stete po psihofizicko zdravlje, sto ovaj specijalitet cini idealnim za osobe sa velikim apetitom.
-brate, kako me smara da idem na slavu kod onog smaraca...
-brate, bice prasetine...
-a, onda taj rad.
Naziv ''odmilja'' za aršin duge - tri široke osobe, kojima se masne naslage slivaju u potocima, nalik na čuvenog Mišelina. Ljudoždersko pleme bi se mesecima gostilo njihovim ostacima, a pet doktora bi muku mučili da ih polože na sto za autopsiju.
Kao i podjednako popularne pogrde svinjogojstvo i krme debelo, može se koristiti za oba pola; mada gabaritne ženske češće nazivaju nešto umilnijim izrazom: Gica prasica.
- Neeego, šta mislite da zapikamo fudbalicu? Basket mi na nos izašao...
- Sti kršten? Pa vidi kak'i smo gabaritni k'o mladunčad međeda i tenka, ne možemo čestito ni da potrčimo, a ti bi da igramo najvažniju sporednu... Sve prasetina do prasetine. Arsić i Edvin odavno prešli stotku, Krmbe i ja ih pratimo u stopu... Budi srećan dok još basket igramo, Edvin planira da pređemo na boćanje.
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.