Prijava
  1.    

    Pravi i osnovni razlog za učenje

    Ukrštene reči. Večiti borac na strani profesora koji je već godinama odgovor na oštra pitanja učenika koja pogađaju profesore u pskihu kao nekakvi nabudženi šurikeni.

    -Profesorka, profesorkaaa!!!
    -Reci Mihailo...
    -Da li moramo da naučimo sve ovo što ste diktirali? Mnogo je profesorka...
    -Daj mi primer, šta ti to toliko smeta...
    -PA recimo zašto moramo da znamo uloge Maksima Suvorovog i Emanuela Kozačinskog u razvijanju srpske prosvećenosti kao i šta su oni radili....ili ovih milion činjenica o Stematografiji Hristifora Žefarovića?
    Šta kako Mihailo? Šta kako? Želiš li da sutra popunjavaš ukrštene reči i da ne znaš odgovor na pitanje-koje je najuticajnije delo H. Žefarovića je l' to hoćeš??
    -Pa...
    -Ili hoćeš da te neko ko popunjava ukrštene reči sutra pita: Gospodine, ko su bili pokretači razvijanja srpske prosvećenosti?
    I ti da ne znaš??? Pa dakle sramota!
    -Dobro profesorka...

    -Profesore, je l' imamo na testu treću deklinaciju?
    -Naravno Petroviću.
    -Ali profesore, zar je stvarno jako važno da na ovom testu koji će biti i više nego težak imamo još i treću deklinaciju, ipak ne učimo mi latinski od prvog razreda osnovne....
    -Naravno da je bitno Petroviću! Hoćeš li ti kao pravi gimnazijalac da popunjavaš ukrštene reči?
    -Naravno profesore, samo...
    -Ne, ne ništa neću da čujem drugo...dakle ti ćeš popunjavati ukrštene reči i onda kad bude bila kockica sa pitanjem- koji je nastavak za akuzativ, ako se radi o trećoj deklinaciji u latinskom jeziku ti nećeš znati šta je to?
    -Pa jeste profesore...