Sinonim za: 'šta ćeš', c'est la vie, panta rei... tako ti je, kako ti je.
I šta ti ja sad tu mogu? Ništa.
- Opet sam puko soma na Liverpul.
- Štaš... jbg.
Sinonim za: 'šta ćeš', c'est la vie, panta rei... tako ti je, kako ti je.
I šta ti ja sad tu mogu? Ništa.
- Opet sam puko soma na Liverpul.
- Štaš... jbg.
Iskazivanje zahvalnosti osobi koja vam je učinila neku dobru stvar ili vam uputila kompliment, bilo šta što je vama bilo pomalo iznenađujuće.
"Hvala" je tako passé.
Mirko: Ćao lijepa neznanko, želim da ti iskažem svoju veliku zahvalnost što si došla u ovaj lokal večeras, dok ti nisi došla meni je ovaj izlazak proticao u lošoj atmosferi ali kada sam tebe vidio sve mi se proljepšalo, nabacila si mi osmjeh na lice samom svojom pojavom, dozvoli mi da se predstavim...
Zagorka: Maro, Maro, čuješ li ga, čuješ šta mi govori a? Momak štaš popit? More l' konjak? Nemoj me sad razočarati! Odera vam....
Mirko: ...ja sam Mirko...
Zagorka: Ma neka si, i ja sam Zagorka, de spucaj na eks pa da zaigramo.
Mirko (u sebi): E konačno da sam i ja potrefio kada treba da ošišam mačora, biće spavanja...
Konobar daj meni dupli, pitaj cure šta tuku.
Biće ovo dobar teferić.
Duboko saosjećajni komentar na prijateljsko jadikovanje.
- e brate danas me baš neki maler potjerao, evo jutros da operem zube, kad ono nema više kaladonta, ajde ja tu uzmem neku sodu bikarbonu, ožuljam se k'o stoka i taman da pozovem lift kad nesta struje u stubištu i tako klap-klap sedam spratova i naravno, tu i već kasnim na posao, kasnije vidim neko mi izgrebao auto i popizdim ono skroz...
- štaš...
„Polako bre, gde žuriš?“ po seljački.
„Šta si zapeo“ upakovano u kutiju od lenjosti, uvezanu flegma-mašnom i naparfemisanu neškolovanošću.
- „Štas' zap'o Darvine? Stani malo...“
- „Ali Milorade, ti si jednini doktor u selu, a ženi mi je puko vodenjak još pre tri sata! Pomagaj, ne znam gde mi je glava!“
- „Uredu, uredu...Ali to nije razlog da mi prvo ne popijemo jednu domaću! Izvoli. :sipa mu i dodaje čokanjče: Ajd živeli!“
Odvajkada poznata alternativa glasu.
- 'Alo, Gajo, jes' ti? Slušaj, imam jednu odličnu pevačicu za tebe...Ne, ne, ima 18 godina, ništa ne brini...Aha, aha...Žaklina, al' to mož' da se promeni ako treba...Aha, aha...Ni za to ne brini, čista je k'o suza..."Sluha"? Nema, al' zato ima dve sise k'o dva balona, ako puknu pobiće sve goste, xexexe...Ma, kakvi debela, moj Gajo! 'Ranim je salatom već dve nedelje, bre!...Aha, aha...Ništa. Dovodim ti ja nju onda sutra na "inspekciju", pa ako sve bude u redu idem da joj kupim neku mrežu dima za nastup...'Ajd zdravo!
Pomirenje sa kletom sudbom. Izraz potpune nemoći. Nema logičnog objašnjenja da objasni tvoj neuspeh, ni reči da izraze tvoje razočarenje. Sve si pokušao, dao sve od sebe, ostavio srce na terenu, ali ništa nije vredelo, izgubio si. Sve je bilo uzalud. Sad ti ostaje samo da slegneš ramenima, postaviš ovo retoričko pitanje i nadaš se da će te neko potapšati po ramenu i častiti pivom.
-Pa brate Kolarove, pa kako si mogo protiv HRVATA tako da nas ugrobariš...kako baš protiv njih, KAKO?
-Štaš :pogled mu se gubi u daljini:
-E jebiga...
U našoj muzički obdarenoj zemlji, oldskul ultimativna definicija kompletnog pevača, odnosno pevačice. Svojevrsni štambilj koja se udara samo najkvalitetnijem pevačkom grlu. Jednostavne dve reči i dva veznika koji su skupa predstavljali tajnu zagarantovanog uspeha rendom glasovno nadarenog ljudskog primerka na vokalno-umetničkoj sceni diljem bivše Jugoslavije, verovatno i šire.
Naime, pre nego što su kojekakvi belosvetski pešovani i ćelavi muzički producenti izmislili kurčevi "stajling" i "scenski nastup" kao esencijalno-krucijalne elemente u karijeri jednog vokalnog umetnika/ce, ova kratka ali nedvosmislena floskula iz naslova otelotvoravala je idealne karakteristike primerka koji ne samo da je umeo dobro da peva ( i to bez da mu masa napaljenih tinejdžerki na čelu sa Vladom jebenim Georgijevim to kaže ) već i da prisutnu publiku, kako mušku tako i onu žensku, ozbiljno razmrda - da ne kažem - "naloži" pokretima svog "zmijskog tela", što je svakako dodavalo celokupnom duševno-telesnom ugođaju.
Ne budimo, doduše, baš previše vulgarni. Ljudi sa ovih meridijana su nekada imali mnogo rigorozniji muzički ukus i trebalo je biti dobar "svirač na glasnim žicama" da biste im izvukli koji dinar iz njihovih sindikalnih, prugastih košulja. Tek pošto bi se uverio u to da prisutni pevač ili pevačica odistinski zavređuju pažnju njihovih ušnih školjki, cenjeni auditorijum bi se prepuštao udovoljavanju i drugih čula, dakle, ne isključivo samo onih iz "auditivne" kategorije. Ipak, kao i sve ostalo, i to je jednom moralo da ode u kurac. Odjednom je pojam počela da bude izvesna Ibarska magistrala sa svojim po zdravlje opasnim pevaljkama-kuravelama i pevačima-vulkanizerima-lečenim-ili-šoderom-trežnjenim-alkoholčarima koji su oborili nivo optimalnog pevanja k'o sankcije tadašnji dinar i praktično ga dovele na isti level sa arlaukanjem Kromanjonaca u špicu jebene sezone parenja.
Da ne grešim dušu - ima i danas ljudi koje je zaista zadovoljstvo slušati ali, nažalost, sve je više onih koji su tu da bi svojom sisom ili pramenom ( ili oba ) zaradili kuću na Ledinama i onda otvorili kafić u jebenom centru pičkovca iz kog su se dovezli na porodičnom moto-kultivatoru. Čast izuzecima, ako ih ima.
- Ajd' idemo, kume...
- Ma, čekaj, kume, da joj zadenem još jednu 'iljadarku!
- Eh, a meni nekad pevala Silvana a ja ćut'o i sluš'o...
Sažet opis devojke i po. Ona svojom građom neodoljivo podseća na vilendorfsku veneru i bacačicu kugle spojene u jednu spodobnu grdosiju. Kud ona stane, tu trava više ne raste. I ostaju krateri. Dubine od 5 do 23cm. Otprilike, mešavina slona i mongoloida.
Izraz koji se upucuje osobama za koje nismo sigurni da li su pri cistoj svijesti i zdravoj pameti.
Nostalgija žene za devojačkom linijom.