Prijava
  1.    

    Nole

    Ime koje preti da prestigne po popularnosti Kasandru, Ignjacija, Onura i Šeherezadu.
    Trudne majke jedva čekaju da se porode jer već znaju kako će im se zvati sin, a oni koji ne očekuju prinovu, nabaviće psa, mačku ili drugu životinju kojoj će moći da nadenu ovo dražesno ime.

    - Sine, oprasila se Ljovisna! Idi vidi prasiće!
    - Jao tata što je ovo lepo! Jel može da se zove Nole?
    - Može sine, može!
    - Maziću ga i paziću, igraću se s njim svaki dan! Slatki mali Nole... Jel nećeš da ga kolješ?
    - Neću sine... do slave.

  2.    

    Kulminacija zapleta

    Predstavlja suštinsku rečenicu za dalji tok filma. Tog trenutka se sve rešava. Padaju zavese, gaće, batine. Trenutak u kom vidiš zašto si protraćio prethodnih 2 sata filma.

    Južnoamerički film

    - Ne znam šta da ti kažem Ljovisna...
    - Ne govori ništa! Ljovisna, ja sam tvoja majka!
    - :šokiran pogled uz otvorena usta: Ali... Kako?! Ti si... Muško!
    - Jesam. Nekada sam bio žensko. Kada sam te rodio, otpala mi je noga i morao sam da promenim pol da bi mi izrasla druga...
    - :ćale/keva mi je komančina pogled: Ali..
    - Samo ćuti ćero, tu sam ja.
    Živeli su srećno do kraja života i umrli od droge.

    Pornić

    - Jao sestro baš mi nije dobro...
    - Jeste, moj auto je baš paprika. Oho, šta je ovo?
    - :zadovoljan kez od uva do uva:
    - Kakav je ovo veliki kurac?!
    Jebali su se srećno do kraja filma.

    Akciona tabačina

    - Džone, sada ti nema spasa. Momci, udrite ga...
    ...(tabadžija loših likova je polomio pičku i vrat svakog od 224 lika)
    - Ostali smo samo ti i ja Džone. Govno jedno. Ja sam ti ubio šurnaju i prodavca jabuka! JA! I taštu!
    -:sad ću ti jebem kevu pogled: Taštu ti opraštam, ali ovo je za Mileta! :pljas: :krc: :frk: :krc: Truni u paklu!
    Živeo je srećno bez tašte do kraja života.

  3.    

    Nesreća nikad ne dolazi sama

    Živa istina. Kada god se desi nešto loše,obavezno se posle toga desi još nešto,po pravilu gore.

    - Za Kasandrom ,došla je Ljovisna
    - Za Lepom Brenom, došla je Ceca
    - Za Severinom,došla je Suzana Mančić
    - Za 48 sati svadba - Menjam ženu
    - Za Menjam ženu - Sve za ljubav
    ( možda je i obrnuto, ko će ga znati)
    - Za tv Pink - Pink Kids
    - Za Tijanićem došla je tv pretplata
    -Za tv predplatom - Dragiša Popadić
    - Za Popadićem - Vukašin Golubović
    - Za Vukašinom - Dragiša Popadić

    I tako dalje....

  4.    

    Pam pam pam

    Muzika timpana korištena u sapunicama i serijama da naglasi krajnje dramatičan momenat. Može da se koristi u društvu kad se dva ortaka naoštre jedan na drugoga, u kritičnim trenucima kad se, recimo, pomenu članovi uže familije. Sintagma može da se koristi i izvan ortačke zone, kad god je namjera da se ubaci koska.

    - Ljovisna, đo nesesito palabro kon usted!
    - Si Čupakabra? Ke kjeres?
    - Đo tjengo una sekreto...
    - Je l' zeleno?
    - Ma jok! Nije to.
    - A šta je onda?
    - Đo soj tu madre!
    - Ajde!
    pam pam pam

    Sudija Žan Klod Antoaneti: Gospodine Šešelj, vaše ponašanje je krajnje nedopustivo i ovaj sud na to može samo...
    Šešelj: Ma ovaj sud može samo da mi se napuši kuvca!
    Momčilo Krajišnik: Pam pam pam!

  5.    

    I Eskimi imaju osećanja

    Primetili smo da svi živi prave serije od Meksikanaca i Amerikanaca, preko Španaca i Turaka do Indijaca i Kineza. Ali niko još nije posvetio pažnju Eskimima, zato ovim putem molim da mi se obrati nekoliko Eskima iz dijaspore (ne znam kako funkcioniše internet kod njih), a evo predloga za scenario. On zivi na Grenlandu (proterani Danski kraljević), a ona na severnom polu (nešto tipa despina od Franc Jozefove zemlje). Jednom su se videli na balu koji je bio u organizaciji udruženja za zaštitu planktona i zaljubili jedno u drugo kao Ljovisna u Orinoka. Od tada se redovno čuju i šalju pisma preko galebova jedno drugom i on njoj obećava da ce doći za nedelju dana da je uzme za ženu. Kreće svojim najnovijim splavom koji ni Ber Grils ne bi bolje osmislio, ali negde na pola puta strašna oluja potapa njegov splav i on je primoran da nastavi da pliva. Sad tu on pliva kroz 140 epizoda kao otprilike Santjago iz lektire Starac i more (koga je ona riba vukla na 75 strana, doduše ovaj Hemingvejov je imao čamac), a ova njega čeka kao Penelopa Odiseja 20 godina (to je tih 140 epizoda). Na drugoj strani njena majka je ubeđuje da se uda za nesrećnog golmana reprezentacije Farskih Ostrva, a ona odbija. Ovaj naš mučenik plivajući primoran je da jede alge (vegeterijanac je) i negde oko 150. epizode doplivava do svoje drage. Tu u narednih 50 epizoda imaju problema sa globalnim zagrevanjem jer se njen iglo skoro istopio i ne znaju šta da rade sa njenom porodicom. Na kraju u dvestotoj epizodi, posle svih problema koje su prošli, venčavaju se odlaze na medeni mesec u Sibir, pritom joj je pred venčanje umro deda pa su imali od čega da naprave čorbu za svadbu.

  6.    

    Matorci koji se farbaju

    Dno ljudske vrste. Grupa ljudi koji su toliko jadni da se komotno mogu uporediti sa GSP manijacima kojima gradski prevoz služi isključivo da se prislanjaju uz ženska dupeta i dahću ženama za vrat. Jadniji su čak i od Romulanaca koji u prometnim ulicama vataju žene za dupe a potom beže metalnim skalamerijama punim sekundarnih sirovina.

    Matorci koji se farbaju nisu matori jebači. Matori jebači briju glavu ili ponosno furaju sede vlasi tripujući da ih ta boja kose čini sličnim Džordžu Kluniju ili barem Željku Samardžiću. Oni besomučno trzaju na maloletnice glumeći nekakve matore lavove a kada prepotenciju zameni impotencija nastupa faza farbanja kose, kao poslednji pokušaj očuvanja jebačkog ugleda.

    Budući da ne jebu zadovoljavaju se audio-vizuelnim prikazima seksa. Nije retkost da ofarbani matorci naglo pokažu interesovanje za najnovija čuda tehonologije koja godinama nisu hteli ni da pogledaju. Razlog je naravno samo jedan - da bi gledali porniće. Iz tog razloga uče kako se ide na internet, naravno ne znajući da postoji history folder zbog čega postaju predmet sprdnje cele kancelarije. Pretražuju sve, od klinki do matorki ali ništa ne može da im podigne alatku na duže od pet sekundi. Pribegavaju farbanju kako bi nahranili povređeni ego i uverili sami sebe da izgledaju dobro i da još uvek nisu za staro gvožđe.

    Najpopularnija boja je otužna smeđa boja a u stopu je slede zift crna i naravno ehoton.

    - Jesi primetila da se onaj matori što predaje "Osnove ekonomije" farba u crno?
    - Vidi se iz aviona. Tako crnu kosu nema ni Ljovisna a ne matorac od skoro sedamdeset. Taj ne da se farba nego bi napravio naftnu mrlju da slučajno uđe u more sa tom kosom i da krene da mu se ispira ...

    - Deda, kakva su ono sranja na mom kompu?
    - Molim?
    - Neko je u google pretraživač ukucavao : gerlz, sexs, faking ...
    - Nisam to ja! Sram te bilo! Deda samo horoskop zna da pročita na tom internetu!
    - Vala sa tako nakaradnim engleskim nisam ni ja! Upozoren si, pazi šta radiš! I nemoj više da ležiš na kauču u dnevnoj sobi, sve si isflekao od ehotona!

  7.    

    Medijski reciprocitet

    Pojava da je za neku vijest potreban veći broj mrtvih što je mjesto stradanja udaljenije od područja emitovanja te medijske stanice, da bi ta vijest dobila na važnosti.

    -"I posle dnevnog izveštaja iz skupštine, mali predah uz vijesti iz svijeta. Danas u Iraku preko 80 mrtvih u dva odvojena bombaška napada..."

    -"Na 28. kilometru auto-puta Novi Sad-Beograd, kod sela Popinci došlo je do nezapamćenog krvoprolića kada je vozač S.Č. sa vozilom Zastava 101, najverovatnije zbog neprilagođene brzine, izleteo sa puta i uleteo u štalu vlasnika M.P. gdje je njegova supruga Đ.P. u to vreme muzla kravu. Od siline udara poginuo je vozač "stojadina" S.Č., kao i prasica Mica koja se nasla prva na udaru nekontrolisanog vozila, dok je krava Ljovisna prosla sa lakšim psiho-somatskim tegobama od kojih će se, po riječima veterinara Sretena Popovića, oporaviti u najkraćem roku."

  8.    

    Telefoniranje

    Jako uobicajen proces za svakog homosapiensa, nacin upraznjvanja zavisi od toga kojem polu pripadate.

    Zadatak: ugovoriti sastanak kod Eltima u 8 da bi se kansije islo na pice.

    Muski razgovor:
    M1: Tebra, aj budi u 8 kod eltima pa ce se pustimo na neku kafu, moze?
    M2: Ej moze, aj vidimo se!
    M1: Vidmo se, klik!

    Zenski razgovor:
    Z1: Ej sta radis?
    Z2: evo nista sedim, tu mi dosla Z3 na kaficu pa tako malo pricamo, sta cemo da radimo veceras?
    Z1: Pa misim da bi trebalo da se ide na neku kafu, nego si cula sta je ona kurvetina Z14 uradila, 'ladno je maznula decka onoj jadnoj Z12...
    Z2: Cekaj bre koja je ta?
    Z1: Ma znas ona sto ima once cipele sa trakicom onom onako, jaoo a ja sto sam videla cipeleeeee, samo 742 000 na snizelju!!
    Z2: Ne laaaazi, gde to ima? , ja sam videla one sa onim onako pa sve to karirano u maslinstorozemetalik nijansi.
    ..........................7 sati kasnije...............
    Z1: dakle, Ljovisna je shvatila da je Diego njen muz a ne Sabrinin iako je on njen brat?!
    Z2: Daaa bre, nisam mogla da verujem...Jaoo kolko je ovo sati! 15 do 8!
    Z1: E da M1 i M2 nas cekaju kod eltima, misim da idemo na neku kafu...
    Z2: u 8!!! Pa da li su oni normalni!! Trebace nam bar 14 sati da se sredimo, nista, javljaj da kasnimo, odo da operem kosu pa te zovem da se dogovrimo sta cemo da nosimo...

  9.    

    K'o da sam žeg'o i palio

    Narodni, stari izraz da čovek iskreno iskaže kako ga neće u životu.

    Kreneš jedno-neće, pokušaš drugo-neće. E, u kurac krasni. Da si kojim slučajem sujeveran, već bi babu iz komšiluka odavno optužio za veštičarenje. Kako škilji sa pendžera, ma to je nezdravo, jebala je njena mrena da je jebala, šatro ćorava, a svaki put te istroluje kad se pijan vraćaš kući. Da se utripuješ da si u Matriksu, jes' kurac, ko da bi tebe đembelog neko stavio u film sa Kijanu Rivsom. Premotaš film, da nije neka karma i čudesa, o tome ovih dana ljudi pričaju mahom, naročito starlete, mada ni sam nisi siguran šta znači tačno taj feng-šui... Imaš par neplaćenih kazni za parkiranje, malo si šarao s početka braka, ali što se ne zna nije se ni desilo, par puta si nekog po srpski zavrnuo za pedes'-sto jevreja, ali, jebeš ga, to se po nekom nepisanom pravilo mora - ko će narod i tradiciju izdavati sad kad je stani-pani, pa nisi Švajcarac da sve radiš pod vinklu...

    Umoran dođeš kući s posla, maneš ženi k'o Papa s balkona, ako baš mora i poljubiš je, ostaviš stvari i lagano se prošetaš do prve kafane. Znaš da se neke lokalne sirovine okupljaju, ali ko ga jebe, i nisi krenuo na koncert kamerne muzike. Sedneš. Digneš ruku kao mlad štreber na času razredne nastave, nemaš kad čekati konobaricu da se seti da dođe, jebala je i turska serija sa sve onim Onurom. "Uh, kako je ona Ljovisna bila dobra pička!...". Istinita konstatacija, ali niđe veze. "Pukao si, jarane moj, k'o himen seljanke posle koncerta Zvezda Granda. Pukao!". Naručiš pivu. "Pa ni ovi rumunski narodnjaci nisu toliko loši, jebali mater svooooju. Bolje da pevaju, nego da prave Dačije. Nemam blage veze o čemu pevaju, ali neka je veselo, ko će slušati tuđu muku". Žensko čeljade te zagonetno gleda s kraja šanka. "U onim izlandranim helankama i nije nešto, ali ko normalan pravi pitanje na ovu nestašicu 'oćnih žemski?!" Da si malo bolje raspoložen, moglo bi se to i nagnati, lirski da se izrazimo. Ali noćas nije tvoje veče, a do sada je bome i ona skapirala da ovde nisu čista posla. Sa tim zakrvavljenim očima ili si N.N. lice sa neke poternice, ili imaš gadne probleme sa tvrdom stolicom. Za ovo drugo, i ne bi baš mnogo promašila, ali o tome drugom prilikom. Ali neka, noćas nije veče za privođenje nečeg sa strane... Došao si da piješ, to je ozbiljan posao - alkohol je otrov za telo, ali medecina za dušu. Ostavićemo sve sporedne stvari za neko drugo izvlačenje Binga, sad ne bi dobio ni zamenu listića, jedino možda neko nagradno otimanje, a i to je upitno kako te krenulo.

    Čini ti se da se ljudi oko tebe ovih dana samo smeju na onim kurčevim šimejl reklamama za MTS promo-pakete. Neiskvarena maštanja klinca-tinejdžera o tome šta će mu život doneti i ono šta ostane od tog istog čoveka nakon što ga taj isti život sažvaka i ispljune su kao dve prave mimoilazne od -∞ do +∞, suviše gorde da nađu kompromis i u jednoj jednoj tački. Raščupane kose, nalakćen visiš na šanku, više podsećajući na povampirenog čubaku nego na pristojnog čoveka. Dva dugmeta košulje otkopčana, tako ti je malo lakše disati. Držiš i cuclaš onu pivu k'o da će ti je neko oteti, manijački uporno guleći etiketu, a između praznine u glavi ti jedina pomisao sasvim mirno dolazi: "U, jebote, k'o da sam žeg'o i palio..."

    "Mala, 'de još jedno ladno, uzmi sebi štaš popiti, i uspi der još malo ovog kikirikija, jeb'o ga otac, al' je zaraza...."

    Znaš šta? Ma, ko ga jebe.