
Ono što je nepotrebno, nebitno, izlišno, suvišno i prekomerno. U jeziku, usmenom i pismenom izražavanju, govoru i pisanju redundantnost se dobija i postiže korišćenjem, tj. upotrebom reči, sintagmi i jezičkih sklopova koji imaju i poseduju isto, tj. istovetno i identično značenje i smisao, kao i ponavljanjem i repeticijom misli i ideja koje su već iznete i ispoljene prethodno odnosno ranije. Takođe osim toga, čestim, učestalim i frekventnim pisanjem, beleženjem, izgovaranjem i kazivanjem sinonima nastaje i stvara se efekat, tj. dejstvo i učinak redundantnosti.
Pogledati, videti ili obratiti pažnju na pleonazam.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.