Omiljeno oružje kako desetogodišnjaka, tako i nas matorih konja, sa tom razlikom što desetogodišnjaci iste koriste kao hejt, a mi malo matoriji kao diskretno podjebavanje prijatelja. Radi svaki prokleti put. Posebno kod našeg prijatelja Pere zbog čije smo mame svi jedva čekali roditeljski u srednjoj školi. Do dana današnjeg se ništa nije promenilo.
Ja: Gde si bre Petre, kako si mi, nismo se videli dugo
Petar: Evo držim se, radim...
Ja: Kako su tvoji, specijalno majka?
Petar: Ma dobro su, evo baš ćale prekjuče...E, a kako je tebi sestra, a???Tuuuu, tuuuu...
Petar: Halo?
Drugar: Dobro veče Petre, jel' ti tu majka možda?
Petar: Okrenite je na fiksni, ona je kod ku...Alo bre, stvarno ću da vam jebem mater, dosta više!
